Jovanka Horvatin

(Preusmjereno sa stranice Jovanka Mileusnić-Horvatin)

Jovanka Mileusnić-Horvatin (pseudonim: Graberica; 1900 - ?) je bila vodeća aktivistkinja jugoslovenskog radničkog pokreta, komunistkinja i revolucionarka.

Jovanka Horvatin

Muž joj je bio Kamilo Horvatin, jedan od osnivača i rukovodećih ljudi KPJ.

Biografija uredi

Jovanka Mileusnić je rođena u Vojakovcu, pokraj Križevaca. Po narodnosti je bila Srpkinja.[1] Kao malena ostala je bez oca i majke, pa ju je odgajala tetka Katarina Kuriza. Bila je veoma obrazovana, govorila je francuski i njemački.[2] Bila je aktivistkinja radničkog pokreta još od školskih dana i prijateljica Miroslava Krleže.[3]

1920-ih godina je djelovala u Nezavisnim sindikatima Hrvatske, zajedno sa još nekoliko istaknutih radničkih aktivistkinja, među kojima Anka Butorac, Adela Pavošević, Marija Žumer, Zora Nikolić, Anka Kordić, Barica Debeljak, Anka Gržetić i Tatjana Marinić.[4] Zajedno sa njima govorila je na mitinzima ispred zagrebačkih tvornica.[5] Kada je 1923. godine formiran Sekretarijat žena u NRPJ, u Centralni sekretarijat žena je ušla Jovanka Mileusnić - Horvatin.[6]

Zbog policijske represije, Jovanka Horvatin je emigrirala iz Kraljevine Jugoslavije i neko vreme živela u Beču, jednom od centara jugoslovenske emigracije. Marta 1934. godine uhapsila ju je bečka policija. Tada je kod nje nađen izveštaj Diega Rokova i dostavljen policiji iz Zagreba.[7] Nakon proterivana iz Austrije 1935. godine, otišla je u Moskvu.[8] Tu je već odranije živeo njen muž Kamilo Horvatin. Horvatini su stanovali u Kominterninom hotelu "Luks".

Kamilo Horvatin uhapšen je 7.februara 1938. godine. Vojni kolegijum Vrhovnog suda SSSR osudio ga je na smrt 15. marta 1938. Streljan je istog dana. Jovanka je je zajedno sa njim uhapšena ali nije streljana već je osuđena na osam godina robije.[8] Bila je zatočena u logoru Karaganda u Kazahstanu.

Marta 1939. godine Josip Broz ju je optužio za "obezglavljivanje pokreta radničke klase Jugoslavije" i zajedno sa drugim istaknutim komunistima, isključio iz Partije tokom Velike čistke u KPJ.[9]

Posle izlaska iz zatvora, 1946. godine, vratila se u Jugoslaviju. Tokom Narodnooslobodilačkog rata, 1944. godine poginuo je njihov sin Damjan, kao politički komesar jedne partizanske brigade.[8]

Nakon Staljinove smrti, rehabilitovana je 1963. godine u SSSR-u.[1]

Izvori uredi

Vidi još uredi