Jovan Skilica (grč. Ιωάννης Σκυλίτζης, druga polovina 11. veka) bio je vizantijski hroničar.

Skilica je napisao Kratku istoriju (Σύνοψις Ἱστοριῶν) kao povest vizantijskih careva, pa je i klasifikacija građe izvedena na tom principu. U ovom delu, datom kao nastavak Teofanove Hronike, Skilica obrađuje vreme od 811. do 1057. godine. U predgovoru daje važan pregled i karakteristike vizantijskih istorijskih dela koja su delimično izgubljena. U jednom od rukopisa delo se završava tek 1079. godinom: taj nastavak, kompilacija nepoznatog autora, označava se kao Scylitzes Continuatus, i predstavlja, najvećim delom, parafrazu dela Mihaila Atalijata.

Skilica je sebi stavio u zadatak da na osnovi usmenih svedočanstava i starijih dela, koja su po njegovom shvatanju bila netačna, tendenciozna i kontradiktorna, ispiše nov istorijski pregled oslobođen svih ovih nedostataka. Za doba od 811. godine do sredine 10. veka služio se pre svega Teofanovim nastavljačem, Josifom Genesijem i drugima. Za kraj 10. i početak 11. veka koristio je izvore koji su danas izgubljeni: Teodora iz Sevastije, odnosno Teodora iz Side, Dimitrija iz Kizika i Jovana Lida. U tome i leži veliki značaj Skilicinog dela: za skoro ceo jedan vek njegova istorija je danas osnovni i najvredniji izvor.

Sklicino delo po kompoziciji pripada među carske hronike; vladi svakog cara posvećen je, naime, poseban odeljak. Skilica se, međutim, ne drži strogog hronološkog reda, već zbivanja za vreme vladavine jednog cara predstavljaju osnovnu temu na koju on nadovezuje ostale događaje. Dešava se da se pisac često vraća unatrag, da opisuje sporedne događaje koji su doveli do određenih situacija, da povezuje u jednu celinu ranije događaje, da anticipira druge, da radi boljeg razumevanja ponavlja izvesne stvari, bez obzira na osnovni hronološki red hronike.

Eksterni linkovi uredi