Josip Stadler
Josip Stadler [~ ʃtâdler] (Slavonski Brod, 24. siječnja 1843. – Đakovo, 8. prosinca 1918.), hrvatski svećenik, Bosansko Srijemski biskuo sa sjedištem u Đakovu od 1905. pa do smrti 1918., utemeljitelj Družbe sestara Služavki Maloga Isusa, kandidat za sveca.[1]
Josip Stadler | |
---|---|
Rođen | 24. siječnja 1843. Slavonski Brod |
Umro | 8. prosinca 1918. Đakovo |
Zaređen | 1868. |
Titula | Bosansko Srijemski biskup sa sjedištem u Đakovu |
Sređivanje infokutija |
Životopis
urediRođen je u Slavonskom Brodu 24. siječnja 1843. u skromoj obrtničkoj obitelji Đure i Marije, rođene Balošić. U jedanaestoj je godini ostao bez oca i majke te je za nj skrb preuzela i prihvatila ga dobra obitelj Oršić. Školovanje je započeo u rodnom gradu, nastavio ga je u nadbiskupskom sirotištu u Požegi i Zagrebu, gdje je išao u gimnaziju. U Rimu na Papinskom Sveučilištu Gregorijani, postao je doktor filozofije i teologije. Za svećenika je zaređen u Rimu 1868. Vratio se u Zagreb. Bio je gimnazijski profesor u Sjemeništu, a kasnije sveučilišni profesor na Katoličkome bogoslovnom fakultetu u Zagrebu.
Papa Lav XIII. imenovao ga je 1881. vrhbosanskim nadbiskupom u Sarajevu. Djelovao je na vjerskom, prosvjetnom, kulturnom i nacionalnom polju. Dao je sagraditi katedralu Srca Isusova u Sarajevu, bogoslovno sjemenište s crkvom sv. Ćirila i Metoda, kaptol i nadbiskupski dvor. U Travniku je podigao gimnaziju i sjemenište. Dao je sagraditi mnogo crkvi i ženskih samostana. Utemeljio je Družbu sestara služavki Malog Isusa, sa svrhom da se skrbe za siromašnu i napuštenu djecu, za starije osobe i siromahe. Poslao je molbu u Beč, redovnici Franziski Lechner da pošalje časne sestre iz Družbe kćeri Božje ljubavi u Sarajevo. Dobile su posjed „Betanija“ u predgrađu Sarajeva, pomagale su siromašnima i predavale u školi.
Osnovao je sirotišta „Betlehem“ i „Egipat“ za djecu i starački dom. Bio je iskreno pobožan i rado je molio. Posebno je štovao Srce Isusovo, kojem je posvetio nadbiskupiju. Bio je i veliki štovatelj Blažene Djevice Marije i sv. Josipa.
Umro je u Sarajevu u 75. godini života na blagdan Bezgrješnog začeća, 8. prosinca 1918. Njegov nasljednik je postao Pavao Sučić. Pokopan je u Đakovačkoj katedrali. Na njegovu grobu, molio je papa Ivan Pavao II., 12. travnja 1997. prigodom posjeta Bosni i Hercegovini. Pokrenut je postupak da se proglasi blaženim i svetim, u Sarajevu 20. lipnja 2002.[2]
Povezano
urediIzvori
uredi- ↑ Banjolučka biskupija Arhivirano 2012-01-08 na Wayback Machine-u Današnje stanje Katoličke crkve u BiH
- ↑ Iz zazidane kripte u čašćeni grob, Slobodna Dalmacija, 13. svibnja 2002.
Vanjske poveznice
urediIzvori
urediPrethodnik: | Bosansko srijemski biskup(1905.-1918.) | Nasljednik: |
Josip Juraj Štrossmayer | Pavao Sučić |