Josip Filip Vukasović

Josip Filip Vukasović (Ličko Petrovo Selo[1] (ili Senj[2]ili Bruvno[3]), 1755. - Beč, 9. august 1809.) bio je porijeklom Hrvat, koji se kao oficir u vojsci Habsburške Monarhije borio protiv Osmanskog Carstva i Prve Francuske republike.[4]

Josip Filip Vukasović
Vukasovićev portret
Biografski podaci
Datum rođenja 1755.
Mjesto rođenja Ličko Petrovo Selo[1] (ili Senj[2]ili selo Bruvno[3]), Hrvatska pod Habsburzima
Datum smrti 9. august 1809.
Mjesto smrti Beč, Austrijsko Carstvo
Nacionalnost Hrvat
Supruga Johanna Pulcheria Malfatti von Kriegsfeld
Titule Baron (1802.[1])
Vojna karijera
Čin General-pukovnik
Ratovi Austrijsko-turski rat (1787–1791), Francuski revolucionarni ratovi, Napoleonski ratovi
Važnije bitke Bitka kod Lodija, Bitka kod Wagrama
Vojska Vojska Austrijske Monarhije
Rod vojske pješadija
Nagrade Vojni Red Marije Terezije

Za vrijeme Francuskih revolucionarnih ratova bio je komandant regimente u Italiji (1796-1797.) a za Napoleonskih ratova vodio je diviziju.[4] Umro je u Beču nakon što je teško ranjen u Bitci kod Wagrama.[1]

Biografija uredi

Vukasović je rođen u vojničkoj familiji, otac Petar bio je major graničarske čete, a i majka Ana (rođena Bašić) bila je iz oficirske familije[4], jedino se nezna sa sigurnošću gdje je rođen. Po nekim izvorima u Senju[2], po drugima u Ličkom Petrovom Selu[5] a po trećima u selu Bruvno[3] kod Gračaca.

Od 1771. je pitomac na Terezijanskoj vojnoj akademiji u Bečkom Novom Mjestu, a od 1775. je poručnik u graničarskoj regimenti u Gospiću. Kao nadporučnik je 1780. poslan u Crnu Goru da organizira ustanak.[4]

Kao kapetan (od 1787.) Prve pješadijske regimente iz Gospića, istakao se za Austro-turskog rata (1787–1791) za što je 1788. odlikovan medaljom Marije Terezije i proglašen baronom, a kasnije unapređen u čin potpukovnika.[4]

Kao iskusni graničar iz Vojne krajine, i prekaljeni borac protiv Osmanlija, kao pukovnik (od 1796.) vodio je regimentu svojih graničara i borio se protiv napoleonovih trupa po Italiji. Od 1799. je general i sudjeluje u gotovo svim bitkama u po Italiji i uspješnoj opsadi Mantove.[4]

Vukasović od 1805. komandira divizijom u Italiji, ali je ubrzo smijenjen jer nije zaustavio francuski napad. Od 1809. kao komandant divizije sudjeluje u invaziji na Bavarsku kraljevinu. U aprilu se istakao u nekoliko akcija kod Regensburga, ali je u julu smrtno ranjen u Bitci kod Wagrama.[4]

Vukasović je bio oženjen sa 24 godine mlađom Johannom Pulcheria Malfatti von Kriegsfeld, sa kojom je imao četvoro djece, dva sina Josipa i Filipa i dvije kćeri Mariju i Anu.[4]

Vukasović kao graditelj uredi

Kako se na tadašnjim akademijama puno pažnje posvećivalo Inženjeriji Vukasović je postao pionir prometne infrastrukture u tadašnjoj Hrvatskoj. Između 1784. i 1786. izgradio je cestu preko Velebita od Gospića do Karlobaga (Terezijanska cesta).[4] Druga velika cesta koju je Vukasović projektirao i djelomično izgradio između 1803. - 1811. bila je Lujzijana od Karlovca preko Rijeke do Bakra. Između 1790.-92. radio je na uređenju luke u Senju, a 1803. izgradio je obalnu cestu Senj - Sveti Juraj.[1] Nakon tog je između 1783.-84. izgradio cestu Senj-Novi Vinodolski.[1]

Radio je i na rekonstrukciji Jozefine na dionici od Senja do Karlovca.[4]

Izvori uredi

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 Vukasović, Filip (poljski). Hrvatska enciklopedija LZMK. Pristupljeno 8.03.2022. 
  2. 2,0 2,1 2,2 Enver Ljubović. Senjski uskoci i plemići Vukasovići i njihovi grbovi (hrvatski). Senjski zbornik, Vol. 33 No. 1, 2006.. Pristupljeno 8.03.2022. 
  3. 3,0 3,1 3,2 Napoléon & Empire, Joseph Philipp Vukasović (1755-1809) (francuski). Napoleon series. Pristupljeno 8.03.2022. 
  4. 4,00 4,01 4,02 4,03 4,04 4,05 4,06 4,07 4,08 4,09 Josef Philipp Vukassovich (engleski). War History. Pristupljeno 8.03.2022. 
  5. Vukassovich, Joseph Philipp Freiherr von (engleski). Napoleon series. Pristupljeno 8.03.2022. 

Vanjske veze uredi