Otvori glavni meni
John Hick
Filozofija 20. vijeka
Zapadna filozofija
Biografske informacije
Rođenje John Harwood Hick
20. januar 1922. (1922-01-20)
Scarborough, Engleska, UK
Smrt 9. februar 2012. (dob: 90)
Birmingham, Engleska, UK
Državljanstvo Britanac
Supružnik Joan Hazel Bowers (vj. 1953)
Djeca 4
Obrazovanje
Alma mater Univerzitet u Edinburghu (M.A.)
Univerzitet u Oxfordu (Ph.D.)
Filozofija
Škola/Tradicija analitička filozofija
Glavni interesi filozofija religije, teologija, epistemologija
Inspiracija

John Harwood Hick (Scarborough, 20. 1. 1922. – Birmingham, 9. 2. 2012), britanski filozof, teolog i akademik. U filozofskoj teologiji dao je glavni doprinos teodiceji, eshatologiji i kristologiji, dok je u filozofiji religije izvršio velik utjecaj na epistemologiju religije i religijski pluralizam.

KarijeraUredi

Među njegovim različitim akademskim pozicijama su: profesor emeritus filozofije religije na Univerzitetu Claremont (SAD), profesor emeritus teologije na Univerzitetu u Birminghamu i suradnik Instituta za napredno istraživanje u humanističkim i društvenim naukama na Univerzitetu u Birminghamu. Ujedno je bio i podpredsjednik Britanskog društva za filozofiju religije i podpredsjednik Svjetskog kongresa religija.

Akademske godine 1986/1987. držao je prestižna Giffordova predavanja, a 1991. nagrađen je i Grawemeyerovom nagradom za religiju.

John Hick danas je najpoznatiji kao zagovornik religijskog pluralizma. Započevši karijeru kao svojevrsni tradicionalni kršćanin, protestant, okrenuo se pluralizmu kao načinu pomirenja Božje ljubavi s činjenicama kulturnih i religijskih razlika. Konzekvenca je to i njegova ranijeg rada u epistemologiji religije, u kojem je utvrdio da religiozno znanje nije različito od ostalog ljudskog znanja ukoliko je ono u temeljima stvar perspektive.

OpusUredi

Hick je napisao stotine knjiga i radova o predmetima svog istraživanja. Knjige su mu prevedene na 16 jezika. Jedan je od rijetkih filozofa religije koji je napisao značajnu knjigu u svakoj dekadi druge polovine 20. vijeka, od kojih je svaka izazvala brojne energične odgovore ostalih naučnika:

  • Vjera i znanje (Faith and Knowledge, 1957),
  • Zlo i Bog ljubavi (Evil and the God of Love, 1966),
  • Smrt i vječni život (Death and Eternal Life, 1976),
  • Interpretacija religije (An Interpretation of religion, 1989),
  • Metafora utjelovljenog Boga (The Metaphor of God Incarnate, 1993).

Vanjske vezeUredi