Johannes Käbin

Johannes Käbin, poznat i po svom rusificiranom imenu Ivan Gustavovič Kebin[1] (ruski: Иван Густавович Кэбин; Kalvi, 24. rujna 1905.Tallinn, 26. listopada 1999.) bio je estonski i sovjetski političar koji je bio na čelu Komunističke partije Estonije od 1950. do 1978. godine.[2] Käbin je bio etnički Estonac, ali se njegova obitelj rano preselila u Sankt Peterburg, tako da je u Estoniji smatran "Jestoncem". Politikom se nastavio baviti i nakon raspada Sovjetskog Saveza te je do svoje smrti bio član Socijaldemokratske radničke partije.

Johannes Käbin
Johannes Käbin

Mandat
26. ožujka 1950. – 26. srpnja 1978.
Prethodnik Nikolai Karotamm
Nasljednik Karl Vaino

Mandat
26. srpnja 1978. – 8. travnja 1983.
Prethodnik  Meta Vannas (v.d.)
Nasljednik Arnold Rüütel

Rođenje 24. rujna 1905.
Estonija Kalvi, Estonija
(tada  Rusko Carstvo)
Smrt 26. listopada 1999.
Estonija Tallinn, Estonija
Politička stranka KP Estonije
Zanimanje učitelj, političar
Vjera ateizam

Käbin je rođen 1905. godine u mjestu Kalvi u Estoniji. Njegova se obitelj vrlo rano preselila u Sankt Peterburg, gdje njegov otac ubrzo umro. Godine 1916., zajedno s majkom i starijom sestrom odlazi na selo, gdje su kupili manju farmu. Godine 1926. upisao je Lenjingradsku školu za sovjetsku i partijsku izgradnju, a godinu dana kasnije imenovan je predsjednikom seoskog vijeća. Godine 1938. diplomirao je na Institutu crvenih profesora.

Radio je kao profesor u Moskvi prije povratka u Estoniju nakon Drugog svjetskog rata.[3] Käbin je kasnije postao zamjenik direktora Odjela za propagandu i agitaciju pri KP Estonije. Godine 1948. godine postao je sekretar Centralnog komiteta za propagandu. Dvije godine kasnije, na osmom plenumu, izabran je za Generalnog sekretara KP Estonije. Iako je inicijalno bio tvrdokorni staljinist, u post-Staljinovoj eri postao je umjerenjak, iako je i dalje bio iskreni poborbik sovjetske uprave u Estoniji. Uz podršku Kremlja,[4] na toj je poziciji bio sve do 1978. godine, kada je postao Predsjednik Prezidija Vrhovnog sovjeta Estonske Sovjetske Socijalističke Republike. Tu je poziciju držao do 1983. godine.

Nakon obnove estonske nezavisnosti, ostao je u zemlji i do svoje smrti bio član Socijaldemokratske radničke partije. Umro je u Tallinnu 26. listopada 1999. godine. Pokopan je na groblju Metsakalmistu.

Reference uredi

  1. „КЭБИН ИВАН ГУСТАВОВИЧ - Визуальный словарь”. vslovar.ru. Pristupljeno 2021-07-10. 
  2. OKIA. „Nõnda arvas Käbin …” (et). Sirp. Pristupljeno 2021-07-10. 
  3. „Кэбин Иван Густавович”. www.warheroes.ru. Pristupljeno 2020-12-21. 
  4. ERR, Tõnu Tannberg, ajaloolane, Teaduste Akadeemia liige | (2020-05-14). „Tõnu Tannberg: Käbin püsis pikalt võimul tänu heale läbisaamisele Moskvaga” (et). ERR. Pristupljeno 2021-07-10.