Johannes Blaskowitz

Johanes Albreht Blaskovic (nem. Johannes Albrecht Blaskowitz; Patersvalde, 10. jul 1883Nirnberg, 5. februar 1948) je bio Nemački vojni komandant tokom Drugog svetskog rata, sa najvišim činom generaloberst. Bio je poznat kao specijalista tenkovske borbe, koji je komandovao armijama na više frontova tokom rata.[nedostaje referenca]

Johanes Blaskovic

Johanes Blaskovic
Johanes Blaskovic

Lični podaci
Datum rođenja (1883-07-10)10. 7. 1883.
Mesto rođenja Patersvalde ( Nemačko carstvo)
Datum smrti 5. 2. 1948. (dob: 64)
Mesto smrti Nirnberg ( Nemačka)
Vojska  Nemačko carstvo (do 1918)
 Vajmarska republika (do 1933)
 Nacistička Nemačka
Najviši čin Generaloberst
Godine služenja 8. armija
9. armija
1. armija
Grupa armija G
Grupa armija H
Bitke i ratovi Prvi svetski rat
Drugi svetski rat
Nagrade Gvozdeni krst
Viteški krst
Orden krune

Biografija uredi

Mladost i Prvi svetski rat uredi

Blaskovic je rođen u Patersvaldeu u Istočnoj Pruskoj, kao sin luteranskog sveštenika. Upisao se u vojnu školu u Keslinu 1894. godine. Postao je kandidat za oficira 1901., a nakon završetka školovanja je postao član Istočno Pruske armijske regimente u Osterodeu.

Tokom Prvog svetskog rata je služio i na istočnom i na zapadnom frontu. Stekao je iskustvo kao komandant pešadijske čete, i nagrađen je Gvozdenim krstom za hrabrost.[nedostaje referenca]

Između dva rata uredi

Blaskovic je nakon poraza Nemačke u Prvom svetskom ratu ostao u smanjenoj vojsci novostvorene Vajmarske republike. Napredovao je u službi sve do 1938. godine, kada je Hitler otpustio većinu starijih oficira. Blaskovicev odnos prema nacističkom osvajanju valsti je bio drugačiji, jer je verovao da vojska treba da bude politički neutralna. Početkom 1939. komandovao je jedinicama koje su izvršile anšlus Austrije i Sudetske oblasti.

Drugi svetski rat uredi

Invazija na Poljsku uredi

Pre samog početka Drugog svetskog rata, na komandu mu je data 8. armija. Njom je komandovao tokom invazije na Poljsku. Na samom početku kampanje, uz Gerda fon Rundšteta je komandovao trupama tokom bitke na Bzuri. Zbog uspeha tokom Poljske kampanje, 1. oktobra 1939. nagrađen je Viteškim krstom i unapređenjem u generalobersta.[1] Komandovao je nemačkim jedinicama i tokom bitke za Varšavu.

Blaskovic je primio predaju Varšave 27. septembra 1939., a 22. oktobra je postavljen na mesto Vojnog guvernera okupacionih snaga u Poljskoj.[2] Na ovoj poziciji je postao svestan zločina koji se čine nad poljskim civilima. Više puta je pisao memorandume svojim pretpostavljenim na tu temu, dok je istovremeno sprečavao svoje podređene da čine zločine. Ukazao je na zločine koje su činili pripadnici SS-a i policije, među kojima je bilo pljačkanje, silovanje i ubijanje Jevreja i Poljaka.[3] General Valter fon Brauhič je prvi memorandum prosledio direktno Hitleru 18. novembra 1939. čime je Blaskovic pao u nemilost kod Hitlera. Osim Hitlerovog, izgubio je poverenje kod Hansa Franka, Hajnriha Himlera i Rajnharda Hajdriha, dok ga je načelnik štaba Alfred Jodl smatrao za naivnog.[4]

Smenjen je sa dužnosti 29. maja 1940. godine. Planirano je bilo da mu na komandu bude predata 9. armija, koja je vršila funkciju okupacionih snaga, što je Hitler sprečio i poslao ga na poziciju nižeg Vojnog guvernera u severnoj Francuskoj. Na toj poziciji je ostao do oktobra 1940. godine, a krajem iste godine je preuzeo komandu nad 1. armijom koja se nalazila na Španskoj granici.[nedostaje referenca]

Borbe na Zapadnom frontu uredi

U maju 1944. Gerd fon Rundštet, koji je bio komandant štaba u zapadnoj Evropi, ga je postavio na mesto komandanta Grupe armija G, koja se sastojala iz 1. i 19. armije, koja je bila stacionirana u južnoj Francuskoj. U međuvremenu mu je dodeljeno hrastovo lišće za orden Viteški krst. Jedinica koja mu je stavljena pod komandu je bila relativno mala, i trebalo je da učestvuje u odbrani od očekivane savezničke invazije na Francusku.[nedostaje referenca]

Savezničke snage su izvršile invaziju u južnoj Francuskoj 15. avgusta 1944. i Blaskovic nije uspeo da ih zadrži. Nije imao dovoljnu avionsku podršku, i njegove jedinice su generalno bile brojčano nadjačane. Uspeo je da stabilizuje front, i da organizuje povlačenje pod borbom preko Vogeskih planina. Time je uspeo da izbegne opkoljavanje, ali su Američke snage nastavile da ga progone po planinskom terenu, sve dok nisu stale da se reorganizuju. Nakon što je dobio pojačanje u vidu 5. pancer armije pod komandom Haso fon Mantojfela, želeo je da obustavi povlačenje i organizuje odbrambenu liniju. Međutim, Hitler mu je naredio da odmah izvrši kontraudar na Američku Treću armiju. I Blaskovic i Haso su znali da je to očajnički pokušaj osuđen na propast, ali su svejedno poslušali naređenje. Njihov napad je iznenadio Američke jedinice, i odbacio ih do Lunevila. Napredovanje je trajalo do 20. septembra, kada je otpor pojačan i ofanziva zaustavljena. Hitlera je ovaj poraz razbesneo, i on je smenio Blaskovica i na njegovo mesto postavio Hermana Balka.[nedostaje referenca]

Nakon toga, Blaskovic neko vreme nije bio raspoređen, sve do decembra 1944. kada iznenada pozvan da se priključi u Ardenskoj bici. U januaru 1945. Grupa armija G je napala Američku 7. armiju i nakon žestokih borbi je ostala zarobljena u Kolmarskom džepu. U žaru borbe, Blaskovic je prebačen u Holandiju, gde je nasledio Karla Studenta na mestu komandanta Grupe armija H. Naredna tri meseca se povlačio pod borbom od Britanske 2. armije zbog čega je nagrađen mačevima za orden Gvozdenog krsta.

Iako je pretio svojim vojnicima smrću usled dezertiranja, Blaskovic je dozvolio da Saveznički vazdušno dostavljeni paketi budu dodeljeni holandskom stanovništvu. Njegova komanda je reorganizovana u aprilu 1945. i on je vršio dužnost komandanta štaba u Holandiji. General Čarls Fulkes, koji je komandovao Prvim Kanadskim korpusom, ga je pozvao da u jednom hotelu u Vaganingenu rasprave mogućnost predaje Nemačkih snaga u Holandiji. Blaskovic je pristao na sve predložene ponude. Međutim, u celoj zgradi nije bilo ispravne pisaće mašine, da se dokument o predaji otkuca. Sutradan, obe delegacije su se ponovo okupile i potpisale otkucani dokument.

Nakon rata uredi

Blaskovic je na Nirnberškom procesu optužen za ratne zločine, ali je izvršio samoubistvo 5. februara 1948. godine. Nakon što se oteo od stražara, bacio se sa balkona koji je gledao na unutrašnju stranu dvorišta sudnice.[4]

Napredovanje po činovima uredi

  • Potporučnik - 27. januar 1902.
  • Poručnik - 27. januar 1910.
  • Kapetan - 17. februar 1914.
  • Major - 1. januar 1922.
  • Potpukovnik - 6. april 1926.
  • Pukovnik - 1. oktobar 1929.
  • General-major - 1. oktobar 1932.
  • General-lajtnant - 1. decembar 1933.
  • General pešadije - 1. avgusta 1936.
  • General-pukovnik - 1. oktobar 1939.

Reference uredi