Johann Peter Beaulieu

Johann Peter Beaulieu (Brabant, 1725. - Linz, 22. decembar 1819.) bio je austrijski general kog je Napoleon više puta porazio u svojoj prvoj vojnoj kampanji u Italiji 1796.[1]

Johann Peter Beaulieu
Johannov portret
Biografski podaci
Datum rođenja 1725.
Mjesto rođenja Brabant, Austrijsko Carstvo
Datum smrti 22. decembar 1819.
Mjesto smrti Linz, Austrijsko Carstvo
Titule Baron (1802.[1])
Vojna karijera
Čin General-pukovnik (Feldzeugmeister)
Ratovi Sedmogodišnji rat, Francuski revolucionarni ratovi
Važnije bitke Bitka kod Jemappesa, Bitka kod Lodija
Vojska Vojska Austrijske Monarhije
Rod vojske pješadija
Nagrade Vojni Red Marije Terezije

BiografijaUredi

Beaulieu je rođen u Brabantu, koji je tad bio domena Habsburške Monarhije, pa se već sa 18 godina prijavio u austrijsku vojsku. Za vrijeme Sedmogodišnjeg rata služio je u štabu maršala Dauna. Kao guverner Mechelena 1789. odigrao je ključnu ulogu u slamanju flamanske pobune. Tad je izgubio sina jedinca, kog su ubili pobunjenici dok im je pokušao spriječiti provalu u kuću.[1]

Beaulieu je bio zaslužan za jedan od prvih francuskih poraza u Revolucionarnim ratovima, jer je 29. aprila 1792. pobjedio francusku regimentu generala Birona pored Valenciennesa.[1]

Beaulieu je komandirao austrijskim lijevim krilom u [[Bitka kod Jemappesa|Bitci kod Jemappesa ([[6. novembar 1792.), prvoj velikoj pobjedi na frontu Prve Francuske republike.[1]

U toku Rata Prve koalicije Beaulieu je komandirao krajnjom lijevom krilom u Bitci kod Fleurusa (26. jun 1794.). Sukobio se sa divizijom Marceaua kog je porazio, ali je bitka završila francuskom pobjedom, kad su Francuzi uveli svoju rezervu. Tom je pobjedom Prva Francuska Republika osigurala je kontrolu nad Austrijskom Nizozemskom. Nešto kasnije te iste godine postao je načelnik štaba u Nizozemskoj, ali se tad austrijska vojska koncentrirala na obranu Luksemburga] i Rajne.[1]

Beaulieu je 1796. prebačen u Sjevernu Italiju kao komandant austrijske armije, u kojoj se očekivao Napoleonov napad. Znao je da Napoleon ima problem kako prijeći Ligurske Apenine, pa je na osnovu Napoleonove varke očekivao da će to on učiniti preko prijevoja Bochetta kod Genove. Zbog tog je podijelio svoju armiju, prebacivši jedan dio na prijevoj, dok je drugi dio poslao u dolinu rijeke Bormida, računavši da će tako Napoleona uhvati u kliješta.[1] Tu kolonu kod Bormide Napoleon je porazio kod Montenotta (23. april 1796. i podijelio vlastitu armiju, u dvije kolone. Prva je uspjela poraziti vojsku Kraljevine Pijemont-Sardinija, a druga je ponovno porazila Austrijance u Bitci kod Degoa (14.-15. april).[1]

Nakon tih poraza Beaulieu se povukao u Alessandriju, na sjevernoj strani masiva, dok je Napoleon skrenuo na zapad i izbacio Pijemont-Sardiniju iz rata, prisilivši je na potpisivanje primirja u Cherascu 28. aprila 1796.[1]

Beaulie se tad koncentrirao na zaštitu položaja na Rijeci Po, gdje ga još jednom prevario Napoleon, koji ga je manevrom zavarao da namjerava preći Po kod Pavije. On je umjesto toga krenuo je na istok i prešao rijeku kod Piacenze, 48 km iza Beaulieua. Beaulieu se vratio na istok, ali je nakon napornog marša doživio još jedan poraz (Bitka kod Fombia, 7. maj-9. maj). Poraz je spriječio Beauliea da organizira obranu ispred Cremone, jer je morao krenuti na sjeverozapad da prijeđe rijeku Addu kod Lodija. Tu ga je sustigao Napoleon i pobjedio u Bitci kod Lodija 10. maja 1796., tako se Beaulie povukao ne iskoristivši Addu za obranu. Četiri dana kasnije Francuzi su prvi put ušli u Milano.[1]

U međuvremenu se Beaulieu povukao do rijeke Mincio, nadajući se da će zadržati liniju fronta. Još jednom nije uspio jer je doživio poraz kod Borgetta 30. maja 1796. Nakon tog se povukao u dolinu rijeke Adige, dok je Napoleon započeo opsadu Mantove.

Nakon svih poraza Beaulie se povukao na svoje imanje pored Linza, gdje je i umro.[1]

IzvoriUredi

Vanjske vezeUredi