Joseph Valachi
Joseph Michael "Joe Cargo" Valachi (22. septembar 1904 - 3. april 1971) bio je američki gangster, najpoznatiji kao prvi pripadnik italoameričke mafije koji je javno prekršio omertu (zakon šutnje), i to na spektakularnom svjedočenju pred televizijskim kamerama, prilikom koga je javnosti prvi put iznio cijeli niz dotle nepoznatih detalja o djelatnostima i opsegu organiziranom kriminalu u SAD.
| Joe Valachi | |
|---|---|
| Biografski podatci | |
| Rođenje | 22. 9. 1904. New York, New York, SAD |
| Smrt | 3. 4. 1971. (dob: 67) El Paso, Teksas, SAD |
| Uzrok smrti | srčani udar |
| Suprug/a | =Carmela Reina |
| Rodbina | Gaetano Reina (tast) |
| Karijera | |
| Zanimanje | gangster |
| Afilijacija | Porodica Genovese (Italoamerička mafija) |
| Alias(i) | "Anthony Sorge" "Charles Charbano" "Joe Cargo" |
| Optužen/i | ilegalna trgovina drogom ubistvo |
| Kazna | doživotni zatvor |
| Status | preminuo prilikom izdržavanja kazne |
Biografija uredi
Rodio se u New Yorku, u porodici siromašnog italijanskog imigranta. Odrastao je u krajnjoj oskudici te trpio fizičko zlostavljanje od strane oca, a što će kasnije tumačiti kao glavni razlog zbog koga se okrenuo kriminalu. Karijeru je započeo kao adolescent, kao član bande "The Minutemen" specijalizirane za obavljanje munjevitih pljački uličnih trgovina. Prvi put je zbog teške krađe uhapšen 1921. godine, a dvije godine kasnije osuđen za provalu te je odležao devet mjeseci u zatvoru.
Svojom je karijerom privukao pažnju mafije, te je 1930. godine poznanik Dominick "The Gap" Petrilli preporučio njujorškoj mafijaškoj "porodici" koju je vodio Gaetano Reina (sa čijom će se kćerkom Carmelom oženiti 1932. godine). Valachi je za Reinu radio kao "vojnik", odnosno borio se u tzv. Kastelamareškom ratu na strani Salvatorea Maranzana protiv suparničke mafijaške organizacije koju je vodio Joe Masseria. Nakon Masserijine smrti Valachi je postao Maranzanov tjelohranitelj. Usprkos toga, nije uspio spriječiti Maranzanovo ubistvo nakon koga je njujorška mafija reorganizirana, a on sam postao vojnik "porodice" koju je vodio Lucky Luciano, te koju će poslije preuzeti Vito Genovese; njegov neposredni pretpostavljeni je bio Anthony Strollo.
Na tom je mjestu ostao sve do 1959. godine kada je osuđen za krijumčarenje heroina, a zajedno sa njim njegov šef Genovese. Prilikom izdržavanja kazne u junu 1962. godine ga je Genovese u federalnom zatvoru u Atlanti poljubio u obraz, a što je Valachi protumačio kao poljubac smrti, odnosno signal da ga smatra doušnikom te zahtijeva njegovu likvidaciju. Uvjeren da je raspisana nagrada za njegovu smrt, Valachi je odlučio zaštititi život naoružavši se improviziranom toljagom od cijevi; mjesec dana kasnije je prilikom šetnje njome na smrt zatukao zatvorenika za koga je pogrešno mislio da je mafijaš Joseph DiPallermo. Suočen sa mogućim izricanjem smrtne kazne za taj zločin, odlučio je sklopiti dogovor sa federalnim vlastima prema kome će mu biti izrečena kazna doživotnog zatvora, a on zauzvrat detaljno sa njima surađivati na razotkrivanju mafijaških aktivnosti.
Ta je suradnja uključivala i javno svjedoćenje pred senatskim odborom u oktobru 1963. godine. Tzv. Valachijeva saslušanja, u kojima je Valachi detaljno opisao organizaciju, ljudstvo i rad italoameričke mafije, bila su prenošena na televiziji te izazvala senzaciju. Valachi je javnosti iznio ne samo najstrože čuvane mafijaške tajne, te između ostalog prvi za mafiju iskoristio izraz "cosa nostra" (sh. našs stvar), nego i detaljno opisao njenu čvrstu paravojnu strukturu, ali i to kako su njene aktivnosti raširene po cijeloj zemlji i kooordinirane na nacionalnoj razini. Iako Valachijevo svjedočanstvo nije dovelo ni do jedne optužnice ili osude, ono je predstavljala udarac od koga se mafija nije oporavila; njime je potakao i druge mafijaše da počnu kršiti omertu, kao i federalne i druge vlasti da donose zakone usmjeren na suzbijanje mafijaških aktivnosti, uključujući znameniti RICO zakon iz 1970. godine.
Valachi je ostatak života proveo pod posebnim režimom zaštite. Umro je od srčanog udara 1971. godine, nadživjevši za dvije godine Genovesea, koji je iz zatvora bio raspisao nagradu od 100.000 US$ za njegovu likvidaciju.
Valachi je nakon svog svjedočenja od federalnih vlasti zamoljen da pismeno nadopuni svoj iskaz. Njegov rukopis od preko 1000 stranica pod naslovom The Real Thing (sh. Prava stvar) je poslužio kao osnova publicistu Peter Maasu da napiše biografsku knjigu The Valachi Papers (sh. Valachijevi spisi). Ona je godine 1972. adaptirana kao biografski film Valachi Papers gdje je Valachijev lik tumačio Charles Bronson.