Jindřich Matyáš Thurn

Grof Jindřich Matyáš od Thurn-Valsassine (njemački: Heinrich Matthias Graf von Thurn und Valsassina), 24. februar 1567 - 26. januar 1640) bio je češki plemić, diplomat i vojskovođa, poznat kao jedan od pokretača i vođa ustanka protiv habsburške vlasti kojim je započeo Tridesetogodišnji rat.

Jindřich Matyáš Thurn
portret Thurna u knjizi Theatrum Evropaenum
portret Thurna u knjizi Theatrum Evropaenum
portret Thurna u knjizi Theatrum Evropaenum
Karijera
Čin general-lajtnant
Važnije bitke *Dugi turski rat

Rođen u porodici protestantskih plemića, Thurn je karijeru započeo kao diplomat u službi katoličke dinastije Habsburg, te je kao mladić posjetio Siriju, Jeruzalem i Egipat pod tadašnjom osmanskom vlašću. Godine 1592. se nakon izbijanja rata sa Turcima priključio habsburškoj vojsci i sudjelovao u borbama u tadašnjoj Hrvatskoj, stekavši čin pukovnika. Po završetku rata je došao u Češku gdje se počeo baviti politikom, nastojeći spriječiti Habsburgovce da oduzmu pravo na slobodu vjeroispovjesti tamošnjem protestantskom stanovništva. To je u maju 1618. godine eskaliralo kada je, upravo na Thurnovo poticanje, došlo do Druge praške defenestracije kojim je simbolički započet ustanak, a Habsburzi svrgnuti sa mjesta čeških vladara.

Thurna su češki Državni staleži imenovali zapovjednikom ustaničke vojske. Thurn se protiv carskih i katoličkih trupa uglavnom borio na jugu Češke, sa promjenljivim uspjehom, na trenutke ugrozivši čak i hasburško sjedište Beč. Kada su Državni staleži za češkog kralja izabrali Friedricha V Falačkog, novim je zapovjednikom postao Christian od Anhalta. Nakon što je ustanička vojska poražena na Biloj hori u novembru 1620. godine, Thurn je izbjegao iz Češke, a svi njegovi posjedi su konfiscirani. Thurn je potom u izbjeglištvu nudio svoje usluge protestantskim i anti-habsburškim vladarima i državama sve dok ga 1630. godine u službu nije primio švedski kralj Gustav Adolf II te mu dodijelio zapovjedništvo nad dijelom svoje vojske. Thurn je sudjelovao u bitci kod Lützena 1632. godine, a sljedeće godine je poražen od Wallensteina u bitci kod Steinaua te zarobljen. Iz zarobljeništva je otkupljen, a potom je bez uspjeha pokušavao nagovoriti Wallensteina da prijeđe na protestantsku stranu. Kraj života je proveo u današnjoj Estoniji gdje mu je švedska vlada udijelila veleposjed.

Vanjske veze uredi