Jerzy Kukuczka
Jerzy Kukuczka (24 mart 1948, Katowice, Poljska – 24 oktobar 1989, Lhotse, Nepal) bio je poljski alpinista. Godine 1987. postao je drugi čovjek (poslije Reinhold Messnera), koji je ispenjao sve vrhove preko 8000 m. u vremenu manje od 8 godina. Međunarodni olimpijski komitet odlikovao ga je srebrnom medaljom za vrijeme Olimpijske igre u Kalgariju|Olimpijskih igara u Kalgariju 1988. god. Reinhold Messner je odbio primiti zlatnu medalju. Od 14 vrhova, 4 je ispenjao u zimskim uslovima, a 9 novim rutama. Zajedno sa Tadeusz Piotrowskim, popeo se na K2 novom rutom (Poljska linija), koju još niko nije ponovio.
| ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Počeo se penjati 1965 u Planinarskom društvu u Katovicama. Slijedeće godine završio je planinarski kurs u Tatrama. U Dolomitima je sa partnerima ispenjao novi smjer (Poljski pravac). Tom prilikom pogodio ga je kamen i ležao je u bolnici. Poslije 6 dana vratio se na planinu i ispenjao još jedan novi smjer. Ponovo je došao slijedeće zime i ispenjao prvi zimski uspon na južnoj strani Marmolada d'Ombretta.
Godine 1973. otišao je na Mont Blanc gdje je sa Wojciech Kurtykom i Marek Lukaszewskim ispenjao novu rutu na Petit Jean-u. Slijedeće godine popeo se na Denali u Aljaskoj.
Član poljske ekspedicije na Hindukush postao je 1976. god. Ispenjao je solo Kohe Awal i Kohe Tez, a dvije godine kasnije još 2 uspona.
U Himalaje je otišao prvi put 1977. god. i redovno išao dok nije poginuo 1989. na Lhotseu. Kukuczka je drugi čovjek (poslije Reinhold Messnera), koji je ispenjao sve vrhove preko 8.000 m, 4 u zimskim uslovima, i 9 novim rutama.
- Nanga Parbat - 1977, neuspješan pokušaj
- Lhotse - 1979, klasična ruta
- Mount Everest - 1980, 17. februara Leszek Cichy i Krzysztof Wielicki izveli su prvi zimski uspon na Mount Everest.[1] Ekspediciju je vodio Andrzej Zawada, a istovremeno je pravio plan za slijedeću ekspediciju. Nakon samo mjesec dana priprema u Poljskoj Zawada je doveo novu ekspediciju. Andrzej Czok i Jerzy Kukuczka osvojili su Everest 19. maja, 1980. penjući se novom rutom po Jugozapadnoj strani (Pillar strana). Bio je to jedini uspon prilikom kojeg je Kukuczka koristio dodatni kisik prilikom uspona na 14 vrhova.
- Makalu - 1981, nova ruta, solo
- Broad Peak - 1982, klasična ruta, alpski stil, sa Wojciech Kurtyka
- Gasherbrum I i Gasherbrum II - 1983, nova ruta u alpskom stilu, zajedno sa Wojciech Kurtykom
- Broad Peak - 1984, nova ruta, alpski stil, zajedno sa Wojciech Kurtykom
- Dhaulagiri - 1985, 21, januar, prvi zimski uspon sa, Andrzej Czokom, na povratku je zalutao pa je imao neprijatno bivakovanje bez šatora.
- Cho Oyu - 19985, 15. februar, drugi zimski uspon, nova ruta, sa Maciej Berbeka, Maciej Pawlikowski i Andrzej Heinrich
- Nanga Parbat - 1985, nova ruta
- Kangchenjunga - 1986, klasična ruta, prvi zimski uspon, partner Krzysztof Wielicki.
- K2 - 1986, nova ruta, alpski stil, zajedno sa Tadeusz Piotrowskim. Piotrowski i Jerzy Kukuczka popeli su se 08.06 1986. južnom stranom na K2 (poljska ruta), jednom teškom i vrlo opasnom rutom, prepunom ledenih blokova i sklonoj lavinama. (Reinhold Messner ju je nazvao ludom)[2] Bili su članovi jedne međunarodne ekspedicije koju je organizovao Karl Maria Herrligkoffer i koja je pošla u osvajanje dva vrha, Broad Peak i K2. U ekipi na K2, osim njih dvojice bila su trojica Švicaraca i jedan Nijemac. Krenuli su 9. juna i nakon podizanja Kampa 1 na 6000 m. dvojica Švicaraca su odustali. Slijedećeg dana fiksirali su užad po ledenom grebenu do visine 6.200 m. Tu je odustao i treći Švicarac. Dvadesetprvog juna odustao je i Nijemac. Loše vrijeme primoralo je i njih dvojicu da se vrate u Bazni kamp. na novi uspon krenulu su 7. jula, a dan kasnije bili su na vrhu. Dva dana kasnije, prilikom silaska Abruzzi grebenom, Piotrowski je poginuo jer su mu otpali čepovi na cipelama.[3]
- Manaslu - 1986, nova ruta, alpski stil, sa Artur Hajzerom
- Annapurna I - 1987, prvi zimski uspon
- Shishapangma - 1987, nova ruta, alpski stil[4]
Posljednji uspon uredi
Kukuczka je poginuo prilikom uspona južnom stranom na vrh Lhotse 24. oktobra 1989. Nalazio se na visini oko 8.200 metara kada mu je puklo uže od 6 mm. koje je kupio u trgovini u Katmanduu (tako je izjavio njegov partner Ryszard Pawlowski). To su uže koristili jer se glavno uže zaglavilo u stijeni i bilo neupotrebljivo za daljni uspon. Kada je izgubio oslonac ispod nogu, uže se prerezalo ili puklo i Kukuczka je pao u dubinu od 2000 m. Njegovo tijelo nije nikad nađeno.[5] Iza sebe je ostavio suprugu i dvoje djece. Jedno će se kasnije popeti na Mount Everest.[6]
Napisao je knjigu Moj vertikalni svijet.
Reference uredi
- ↑ „Leszek Cichy i Krzysztof Wielicki - prije 35 godina osvojili Mount Everest”. sport.onet.pl - 16.07.2015. Arhivirano iz originala na datum 2020-11-30. Pristupljeno 13. 10. 2020.
- ↑ "AdventureStats Special: Ne ispenjane rute na K"
- ↑ „K2 južna strana”. americanalpineclub.org - 1987. Pristupljeno 13. 10. 2020.
- ↑ „Jerzy Kukuczka - Autobiografija”. sport.onet.pl - 16.07.2015. Pristupljeno 13. 10. 2020.
- ↑ „Jerzy Kukuczka (1948- 1989)”. alpinejournal.org.uk - 05.03.2013. Pristupljeno 13. 10. 2020.
- ↑ „Jerzy Kukuczka, legendarni poljski planinar”. .planetmountain.com - 05.03.2013. Pristupljeno 13. 10. 2020.