Ramenokrilac Ford Trimotor
Visokokrilac Dash 8
Parasol krilo

Jednokrilac je zrakoplov s jednim krilom u usporedbi s dvokrilcem (zrakoplov s dva krila) i trokrilcem (zrakoplov s tri krila). Od kasnih 1930.- tih najčešći je oblik krila u dizajniranju zrakoplova.

Vrste jednokrilacaUredi

Glavna razlika između tipova jednokrilaca je mjesto gdje se krilo učvršćuje za trup zrakoplova:

- niskokrilci, na kojima je krilo učvršćeno na donjem dijelu trupa ili ispod njega,
- srednjekrilci, na kojima je krilo učvršćeno u srednjem dijelu trupa,
-ramenokrilci, zrakoplovi na kojem su krila ugrađena iznad polovine visine trupa ali ne i iznad njega,
-visokokrilci, na kojima je gornja površina krila u visini ili iznad vrha trupa,
-suncobran krilo (en: parasol), zrakoplovi na kojem su krila ugrađena na nosačima iznad trupa. Danas se vrlo rijetko koristi ovaj pojam.

RazvojUredi

 
Monoplane Félixa du Temple'sa iz 1874., vjerojatno prvi jednokrilac

Vjerojatno prvi jednokrilac bio je "Monoplane" kojeg je 1874. godine u Brestu izradio francuz Félix du Temple. Veliki avion bio je izrađen od aluminija, imao je raspon krila od 13 metara i masu od samo 80 kilograma (bez pilota). Avionu je nakon nekoliko pokusa u kojima je pomoću vlastitog pogona više puta odskočio sa zemlje i sigurno se spustio nazad priznato postizanje uzgona. Bio je to vjerojatno prvi uspješan let u povijesti, naravno, ovisno o definiciji leta kao leta samo na male udaljenosti za kratko vrijeme i bez njegove kontrole. Richard Pearse iz Novog Zelanda sagradio je motorni jednokrilac u kojem su 31. ožujka 1903. pokušali izvesti kontrolirani let no neuspjeli pokušaj i dizajn nisu imali nikakav utjecaj na opći razvoj aviona. Još jedan rani jednokrilac izgradio je rumunjski izumitelj Traian Vuia. 18. ožujka 1906. s avionom je uspio preletjeti 12 metara.

Prvi uspješni zrakoplovi bili su dvokrilci ali ipak su mnogi važniji letovi u povijesti izvedeni s jednokrilcima. Primjerice Louis Blériot letio je preko Engleskog kanala 1909. godine u srednjekrilcu vlastitog dizajna. Tijekom 1909. i 1910. Hubert Latham je skupio nekoliko visinskih rekorda s jednokrilcem Antoinette IV, popevši se s prvotnih 155 m na za to vrijeme impozantnih 1.384 m[1].

Fokker Eindecker iz 1915. godine bio je uspješan lovac. Junkers J 1 bio je njemački pionirski "demonstrator tehnologije": jednokrilac i u svijetu prvi sve-metalni zrakoplov (bilo kojeg dizajna) s prvim letom u prosincu 1915. Ipak se između 1914. i kasnih 1920.-ih u usporedbi s brojem dvokrilaca, gradilo relativno malo jednokrilaca prvenstveno radi tadašnjeg nivoa tehnologije. Krila su u to vrijeme (bilo dvokrilac ili jednokrilac) bila tanka, lagane konstrukcije, ojačana upornicama, čeličnim žicama ili kablovima. Krilo kod prvih dvokrilaca formiralo je snažni i relativno kruti okvir kao nosač strukture a dva krila su međusobno bila povezana upornicama i žičanim zategama. S druge strane prva krila jednokrilaca bila su osjetljiva na uvijanje uslijed djelovanja aerodinamičkih opterećenja štoje avion činilo loše upravljivim oko poprečne osi. U to vrijeme krila jednokrilaca često su i pucala tijekom leta.

Kada su postale dostupne sve-metalne konstrukcije i samonoseća krila, razvijena od strane njemačkog pionira zrakoplovstva Huga Junkersa 1915. godine i nakon završetka 1. svjetskog rata era dvokrilaca se brzo približavala svom kraju. Jednokrilci su postali standardni dizajn i većina aviona već u 2. svjetskom ratu bili su jednokrilci.

PovezanoUredi

IzvoriUredi

  1. King, Windkiller, p. 227.