Javni moral
Javni moral odnosi se na moralno etičke standarde koji su postignuti u društvu, putem zakona ili policijskog rada ili socijalnog pritiska, te se odnose na javni život, kroz sadržaj masovnih medija te ponašanja na javnim mjestima. U određenom smislu čak i velika tolerantnost očekuje javna ograničenja ponašanja (seksualni odnosi su ovdje implicirani). Kao suprotni ekstrem je teokracija koja izjednačava javni moral sa religioznim instrukcijama, dajući obima jednaku zakonsku snagu.
Javni moral često znači regulaciju seksualnih pitanja, uključujući prostituciju i homoseksualnost, ali također i pitanja odjevanja i nagosti, pornografije, prihvatljivosti u socijalnim terminima kohabitacije prije braka, te zaštite djece. Ona je glavno opravdanje cenzure; može voditi do kampanja protiv profanosti, i suprotstavljena slobodi govora. Kockanje je uobičajeno kontrolirano: casino se promatra kao veća opasnost od rasprostranjene lutrije ili sportskih kladionica. Javno opijanje je vrlo neprihvatljivo u nekim društvima, a zakonska kontrola konzumacije alkohola se često opravdava terminima javnog morala, koliko i medicinskim razlozima da se ograniči kriminal vezan uz alkohol. Legalizacija droga, povijesno gledano, unekoliko je slijedio slične rezone. Pobačaj je ponekad tretiran kao aspekt javnog morala, čak i kad je zakonski definiran, reguliran od strane medicinskih profesionalaca, te gotovo kompletno skriven od javnog pogleda. Sindrom stečene imunodeficijencije kao zdravstveno pitanje je povezan s javnim moralom u kompleksnom odnosu.
Pogledi prema javnom moralu mijenjaju se s vremenom. Jedenje na ulici, žene koje puše na javnim mjestima su blagi primjeri ali pokazuju da u običajnosti, 'prihvatljivo' često ide u smjeru tolerantnosti. Nagli pomaci u suprotnom smjeru često su karakterizirani sa moralnom panikom, ili ekvivalentu engleskog Puritanizma koji su srušili kazališta jednu generaciju nakon Shakespeareove smrti.
Može se također primjeniti na moral javnog života. Politička korupcija ili izgovaranje laži u javnim izjavama blati ne samo pojedine političare, već cijeli proces političkog života, bilo na lokalnom ili nacionalnom nivou. Gotovo univerzalno ovo se smatra mrljama u reputaciji, iako je u nekim slučajevima siva zona između korupcije i legitimnog skupljanja sredstava za političke kampanje. Iako pitanje da li je privatni život političara pitanje javnog morala upitno, međunarodno gledano postojanje vanbračne veze premijera će u nekim zemljama biti smatrano pitanjem iz sfere javnog interesa, dok će u drugim zemljama biti promatrano kao prilično nebitna činjenica.