Jaroslav Heyrovský
Jaroslav Heyrovský (20. 12. 1890 – 27. 3. 1967) bio je češki kemičar i izumitelj. Heyrovský je izumio polarografsku metodu, elektroanalitičku metodu te mu je uručena Nobelova nagrada za kemiju 1959. Njegovo glavno polje rada bila je polarografija.[1][2][3][4][5][6]
 Jaroslav Heyrovský
| |
 | |
| Rođenje | 20. prosinca 1890. Prag, Češka(tada  Austro-Ugarska)
|
|---|---|
| Smrt | 27. ožujka 1967. Prag, Češka (tada Čehoslovačka)
|
| Narodnost | Čeh |
| Polje | kemija (analitička kemija, polarografija) |
| Alma mater | Karlov univerzitet u Pragu Univerzitetski koledž u Londonu |
| Poznat po | polarografija elektroanalitička kemija |
| Istaknute nagrade | Nobelova nagrada za kemiju (1959)
|
Rođen je u Pragu kao peto dijete Leopolda Heyrovskog, koji je bio profesor za Rimsko pravo, i njegove supruge Clare. Heyrovský je pohađao Karlov univerzitet u Pragu i studirao kemiju, fiziku i matematiku. Od 1910. do 1914. nastavio jer studirati na University College London, gdje ga je znaimao rad na elektrokemiji. Tijekom prvog svjetskog rata, radio je u vojnoj bolnici.
Nakon obrazovanja, postao je profesor na Karlovom univerzitetu u Pragu. 1922. izumio je polarografsku metodu te se posvetio daljnjem znanstvenom radu na tom polju. Osnovao je školu čeških polarografa u sveučilištu. 1950. imenovan je ravnateljom novo uspostavljenog polarografskog instituta koji je dvije godine kasnije uključen u Čehoslovačku akademiju znanosti. 1926. oženio se za Marie Koranovu, te su imali dvoje djece.
Dobio je razne počasne doktorate na sveučilištima. Čehoslovačka ga je 1951. nagradila Državnom nagradom, a 1955. Redom Čehoslovačke. Podučavao je polarografiju u SAD-u 1933., SSSR-u 1934., Engleskoj 1946., Švedskoj 1947., Kini 1958. i Egiptu 1960.
1959. uručena mu je Nobelova nagrada za kemiju za "otkriće i razvoj metode i analize polarografije". On je prvi i do danas jedini češki državljanin koji je dobio Nobelovu nagradu na tom polju. Umro je 1967. u dobi od 76 godina.
Izvori uredi
- ↑ Butler, J. A. V.; Zuman, P. (1967). „Jaroslav Heyrovsky 1890-1967”. Biographical Memoirs of Fellows of the Royal Society 13: 167. DOI:10.1098/rsbm.1967.0008.
- ↑ L. R. Sherman (December 1990). „Jaroslav Heyrovský (1890 – 1967)”. Chemistry in Britain: 1165–1167.
- ↑ Calascibetta, F. (1997). „Chemistry in Czechoslovakia between 1919 and 1939: J. Heyrovsk�A and the Prague Polarographic School”. Centaurus 39 (4): 368–381. DOI:10.1111/j.1600-0498.1997.tb00043.x.
- ↑ Zuman, P. (2001). „Electrolysis with a Dropping Mercury Electrode: J. Heyrovsky's Contribution to Electrochemistry”. Critical Reviews in Analytical Chemistry 31 (4): 281–289. DOI:10.1080/20014091076767.
- ↑ Barek, J. Í.; Fogg, A. G.; Muck, A.; Zima, J. Í. (2001). „Polarography and Voltammetry at Mercury Electrodes”. Critical Reviews in Analytical Chemistry 31 (4): 291. DOI:10.1080/20014091076776.
- ↑ Barek, J. Í.; Zima, J. Í. (2003). „Eighty Years of Polarography - History and Future”. Electroanalysis 15 (5–6): 467. DOI:10.1002/elan.200390055.