Janez Cigler (1792–1867) bio je slovenski pisac, pjesnik i svećenik.

Janez Cigler
Biografske informacije
Rođenje(1792-05-07)7. 5. 1792.
Vodmat kod Ljubljane
Smrt11. 4. 1867. (dob: 74)
Višnja Gora
Opus
Znamenita djela
  • Sreča v nesreči (1836)

Život uredi

Rođen je 1792. u Udmatu (danas Vodmat) kod Ljubljane. Njegova kuća je se zvala «pri Županu ili «pri Španu» u narodu. Školovao se 1804. u Ljubljani i nakon deset godina završio je teologiju. Budući da je još bio premlad da bi 1814. bio zaređen za svećenika, otišao je na godinu dana na seosko imanje, gdje je radio kao mjesni učitelj. Kada je 1815. godine zaređen za svećenika, zbog nedostatka svećenika morao je odmah otići na službu i služio je kao kapelan u Kolovratu, Dobu, Škocjanu pri Dobravi, Šempetru i u Dolenjskim Toplicama. Godine 1823. postaje kurat kaznionice u Ljubljanskom gradu i tu dužnost obnaša do 1832. U to vrijeme dvorac je uglavnom bio zatvor za političke zatvorenike, među kojima su bili i talijanski Karbonari. Tako je Cigler radeći u dvorcu naučio talijanski, a ujedno je usvojio i neka u to vrijeme ne baš najcjenjenija gledišta i razmišljanja. Vlasti mu stoga više nisu bile naklonjene, a u toj nevoljnosti vjerovatno se može vidjeti i razlog zašto se Cigler, unatoč svojoj stručnoj sposobnosti, nije uspio preseliti iz Višnje Gore, gdje je dobio posao 1832., do svoje smrti. Umro je u proljeće 1867., pokopan je u Višnjoj Gori, a sam je unaprijed sastavio epitaf za svoj nadgrobni spomenik:

Tukaj trupla prah počiva,
Duša tam plačilo vživa,
Kličem milo 'z temne jame:
Moli, o prijatelj, za-me!

– Janez Cigler

Cigler se djelomično školovao za vrijeme francuske okupacije slovenskih krajeva pa je u srednjoj školi uz njemački, latinski i grčki naučio i francuski. Kasnije je učio i uglavnom naučio ruski, srpskohrvatski, češki, engleski i mađarski. Njegov tadašnji učitelj, Valentin Vodnik, nadahnuo ga je da u ilirskim školama uči materinji slovenski jezik. Cigler je Vodnikove pjesme znao napamet do kraja života te je i sam počeo pisati pjesme, a njegova pjesnička djela očito su inspirirana Vodnikom. Među utjecajima na njega valja istaknuti župnika Matevža Ravnikara i župnika Janeza Bedenčiča. Kada je se družio s Bedenčičem, poraslo je i njegovo veselje za slovenski jezik. Tijekom svog života Cigler je također mnogo putovao, i to po Francuskoj, Italiji, Njemačkoj i po Balkanu. Osim toga bavio se zemljoradnjom na župnom imanju i nastavio učiti nove jezike, i to njemački, latinski, talijanski, ruski, srpskohrvatski i engleski, kojima se nije služio do kraja života.

Djelo uredi

 
Sreča v nesreči

U mladosti je pisao poeziju. Najprije je u Kranjskoj čbelici (1831/1832) objavio neke basne i dvije pripovjedne pjesme (Plahta na dvoje, Dozdevna smrt), za koje je građu crpio iz narodne tradicije. Obje su pjesme baladno ugođene. Godine 1824. Cigler je zajedno s invalidnim umirovljenim svećenikom Andriolijem i Ignacijem Holzapflom planirao izdavati književni i stručni časopis Slavinja . Zamalo je uspio ostvariti plan, ali je na kraju, zbog nekih intriga u Ljubljani, bečka državna uprava odbila zahtjev za izdavanje časopisa.

U to vrijeme počinje i njegov sistematičan književni rad. Na početku svoga djelovanja (1820-e/30-e) bavio je se pobožnim spisima i spisima potrebnima za crkvenu uporabu. Uglavnom su to bili adaptirani tekstovi, samo djelomice izvorni. Ciglerovi pobožni spisi uključuju sljedeće tekstove: Molitve za bolesnike (1828), knjigu Četiri posljednje riječi ili razmišljanje o smrti, sudu, paklu i raju (1831), molitvenik Mašne bukvice (1832) i Duhovni zdenac (1835), upute za kršćanski i trijezan život Dobra nauka ili Kratka uputa za izbjegavanje vremenitih i vječnih nedaća (1832) i Kratke nauke za svakog čovjeka (1835), vjerska priča Život sv. Heme (1839), Sveti križni put sa slikama. Pisao je i o slovenskim književnim novotarijama, M. Hofmanu, Baragi (prevođenjem njegovih pisama stvorio je novu granu slovenske misionarsko-agitacijske književnosti), prirodopisu, gospodarstvu, općoj i lokalnoj povijesti, lokalnoj i općoj politici i jezičnim posebnostima.

Sreča v nesreči uredi

No, više od svega toga, Ciglera poznajemo kao autora prve slovenske novele pod naslovom Sreča v nesreči, koja je prvi put objavljena 1836. Nakon prvoga tiska, pripovijetka doživjela je još dva izdanja (1838. i 1840.).

U sljedeća dva desetljeća, nakon Sreče v nesreči, Cigler se uglavnom bavio profesionalnom publicistikom te je objavio (ponajprije u Bleiweisovim Poljoprivrednim i obrtničkim vijestima) dobar broj najrazličitijih poučnih spisa iz raznih stručnih polja, npr. povijesti, poljoprivrede, prirodne znanosti itd. Osim toga objavio je i neke novele i poučne priče. U posljednjem desetljeću života vratio je se na legende. Vjerojatno ga je na to navelo pozitivno mišljenje javnosti o Sreči v nesreči (Levstik). Da u njemu nije bilo većih narativnih pomaka, rječit je dokaz povest Deteljica ili život tri kranjska brata francuskih vojnika (1863), kojom je pokušao obnoviti narativni model koji je ostvario s Srećom u nesreći. Isto vrijedi i za adaptaciju priče njemačkog pisca pod naslovom Kortonica, Koruška djevojka (1866).

Življenje svete Heme uredi

 
Ema Krška (980-1045)
Djelo slikara S. Boppa (16. vijek)

Sveta Hema rođena je od oca Engelberta i majke Jute. Vrapci su odgojili Hemu u kršćanskim učenjima. Kad je malo poodrasla, otac ju je poslao carici Kuni, gdje se Hema učvrstila u pobožnosti, a naučila je i kuhati, šiti i presti. S vremenom se Hema udala za grofa Wilhelma, koji je bio dobar, pravedan i pobožan čovjek. Brak im je bio sretan, išli su puno u crkvu i voljeli pomagati siromašnima. Također su jako željeli djecu, a ubrzo su im se rodila dva sina, koji su nazvani Wilhelm i Hartvik. Njihova je sreća bila savršena. Međutim, ova sreća nije dugo trajala. Hema i Wilhelm posjedovali su špilje u kojima su rudari vadili zlatnu i srebrnu rudu. Ti su kopači, međutim, živjeli bijedno i marljivo. Jednog dana napali su oca i njegovu kćer Marjetu. Kad su mladi grofovi Wilhelm i Hartvik saznali za to, kaznili su kopača koji je za to bio odgovoran. Zbog toga su kopači obećali osvetu dvojici mladih grofa i pripremili zao plan. Kad su dva mlada grofa donijela plaću kopačima, kopači su ih lukavo odveli u pećinu i tamo ubili. Kad su Hema i Wilhelm saznali tko je odgovoran za smrt njihovih sinova, Wilhelm je poslao cijelu vojsku protiv kopača da im se osveti. Osveta mu je bila uspješna jer je pobio sve kopače. No kada je shvatio da su zbog njegova postupka djeca rudara ostala bez očeva, zažalio je zbog svog postupka. Da bi dobio oprost, krenuo je Božjim putem u Rim. Iz Rima se više nije vratio, jer je tijekom povratka jako oslabio i umro. Hema je bila duboko pogođena njegovom smrću i zbog toga je odlučila potpuno se posvetiti Bogu i sav svoj imetak predati Božjim namjerama. Time je stekla poštovanje svih ljudi, a kada je umrla, ljudi iz bliže i dalje okoline posjećivali su njen grob godinama nakon njene smrti.

Kortonica uredi

U selu Borovlje Andrej i Hema dobili su kćer Kortonu, koja je bila vrlo nestašna i neposlušna. Voljela je odlaziti u krčme i trošiti očev i majčin novac. Osim toga, upustila se u vezu sa susjedom Janezom Garispolijem. Plod te veze bila je kći po imenu Kortonica. Ubrzo nakon rođenja, Janez je napustio Kortonu i njegovu kćer, pa je Kortona našla novog čovjeka, koji se zvao Anton Findelj. Anton je, kao i Kortona, volio trošiti novac, pa su ubrzo ostali bez svega što su imali. Kad je došlo do toga da su morali napustiti svoj dom, odlučili su otići među Cigane. Nije im se sviđao život u romskom društvu pa su ga odlučili napustiti i pronaći pošten posao. Kortonica im je bila prepreka da nađu posao pa su ga dali Primožu i Marti. Kortonicu su oboje voljeli i jako voljeli. Primož ju je poslao i u školu, gdje je marljivo učila i postala najbolja učenica. Kada je završila školu i vratila se kući, neki članovi njezine obitelji počeli su je mrziti zbog njenog marljivosti i poštenja. Pokušavali su je što prije izvući iz kuće. Na kraju su ipak uspjeli i Kortonica je morala napustiti kuću u kojoj je provela toliko lijepih trenutaka. Nakon odlaska od Primoževih zaposlila se kod gospođe koja se prema njoj jako loše ponašala, pa ju je Kortonica nakon godinu dana ostavio i otišao potražiti drugi posao. Našla je novi posao kod barunice. Kad se s barunicom vozila prema novom domu, na brodu je srela gospodina koji je barunicu upitao može li umjesto nje na posao uzeti Kortonicu. Barunica je pristala i tako je barunica mogla otići s gospodinom i početi raditi za njega. Ubrzo se pokazalo da je taj gospodin Kortoničin otac. Kako je otac svojoj kćeri želio samo dobro, našao joj je dobrog muža u kojeg se Kortonica odmah zaljubila i udala. Na dan vjenčanja nakon mnogo godina zatekla je i svoju majku, a njezina je sreća bila potpuna.

Pobožni spisi za crkvenu uporabu uredi

  • Molitve za bolnike (1828)
  • Štiri poslednje reči ali premišljevanje Smrti, Sodbe, Pekla in Nebes (1831)
  • Mašne bukvice (1832)
  • Dober nauk ali Kratko podučenje se časne in večne nesreče obvarvati (1832)
  • Duhovni studenec (1835)
  • Kratki nauki za vsakega človeka (1835)
  • Sveti križev pot s podobami

Priče uredi

  • Sreča v nesreči (1836)
  • Življenje svete Heme (1839)
  • Deteljica ali življenje treh kranjskih bratov francoskih soldatov (1863)
  • Kortonica, koroška deklica (1866)

Bibliografija uredi

  • Janez Cigler, Sreča v nesreči, Ljubljana, Založništvo slovenske knjige, 1991. (COBISS)
  • Janez Cigler, Življenje sv. Heme u: Življenje sv. Eme: iz hagiografij 19 stoletja, Celje, Mohorjeva družba, 2007. (COBISS)
  • Janko Kos, Primerjalna zgodovina slovenske literature, Ljubljana, Znanstveni inštitut Filozofske fakultete, 1987. (COBISS)
  • Janez Cigler, Kortonica, koroška deklica, Celovec, Družba svetega Mohorja, 1901. (COBISS)

Spoljašne veze uredi