Jakov od Saruga

Jakov od Seruga (sirijski: ܝܥܩܘܒ ܣܪܘܓܝܐ, Yaʿqûḇ Srûḡāyâ; njegov toponim se također naziva i Serugh ili Sarug; cca. 451 – 29. novembar 521), također poznat i kao Mar Jacob, bio je sirijski pjesnik, svećenik i teolog koji se smatra najvećim sirijskim piscem od Efrema Sirina. Najpoznatiji je kao autor preko sedam stotina homilija (mêmrê, ܡܐܡܖ̈ܐ), od kojih se do danas očuvalo njih 225.

Jakov od Seruga
Rođenjecca. 451
Kurtam
Smrt29. 11. 521.
Zanimanjesvećenik
Poznat/a poteološkim spisima i homilijama
Titulaepiskop
Vjeroispovijestkršćanstvo

Rodio se u selu Kurtam na obali Eufrata, u drevnoj oblasti Serugh (današnji distrikti Suruç i Birecik u Turskoj). Nakon školovanja u Školi u Edesi je postao horepiskop (seoski episkop) svoje rodne oblasti. Njegovo stolovanje su obilježili bizantsko-perzijski ratovi koji su se vodili upravo na njegovom području, i u kojima je lokalno kršćansko stanovništvo teško stradalo od trupa zoroastričkog sasanidskog kralja Kavada I. Godine 519. je pak izabran za episkopa. Jakovov je život bio također bio u sjeni velikog raskola koji je zadesio kršćane u istočnim provincijama Bizantskog Carstva, odnosno njihovo odbijanje da pristanu na odluke Halkedonskog sabora; za Jakova je karakteristično da se u svojim homilijama odbio eksplicitno izjasniti o kristološkim pitanjima koje su bile temelj halkedonskog spora, te je tek naknadnim tumačenjima proglašen monofizitom i sljedbenikom Sirijske crkve.