Jahve (hebr. יהוה‎) bio je nacionalni Bog Kraljevstva Izrael i Juda.[2] Tačno porijeklo naziva je sporno, iako seže iz mlađeg gvozdenog doba, pa čak i kasnog bronzanog:[3] naziv se u početku koristio kao epitet boga Ela, vrhovnog božanstva kananske religije tokom bronzanog doba,[4] ali najranije vjerodostojno pominjanje je u egipatskim tekstovima koji ga smještaju među nomade iz južne Transjordanije.[5]

Drahma (četvrtina šekela) kovanica iz persijske pokrajine Judeja Medinata, vjerovatno predstavlja Jahvea kako sjedi tronu[1]

U najstarijim biblijskim tekstovima Jahve je tipični drevni bliskoistočni „božiji ratnik“ koji vodi nebesku vojsku protiv neprijatelja Izraela;[6] kasnije je postao glavni bog Kraljevstva Izrael i Judeja,[7] a kraljevski sud i hram promovišu Jahvea kao boga cijelog kosmosa, koji posjeduje sve pozitivne osobine prethodno pripisivane drugim bogovima i božanstvima.[8][9] Pred kraj Vavilonskog ropstva (6. vijek p. n. e.), samo postojanje drugih bogova je negirano, a Jahve je proglašen Tvorcem kosmosa i istinskim Bogom cijelog svijeta.[9]

Vidi još

uredi

Reference

uredi
  1. Edelman 1995: str. 190
  2. Miller 1986: str. 110
  3. Miller 2000: str. 1
  4. Dijkstra 2001: str. 92
  5. Dever 2003b: str. 128
  6. Hackett 2001: str. 158–59
  7. Smith 2002: str. 72
  8. Wyatt 2010: str. 69–70
  9. 9,0 9,1 Betz 2000: str. 917 sfn error: multiple targets (2×): CITEREFBetz2000 (help)

Literatura

uredi