Otvori glavni meni

Jagnje Božije i Zvijer iz bezdana

Jagnje Božije i Zvijer iz bezdana je zbornik radova prezentovanih na filozofsko-teološkom skupu održanom na Cetinju 24. maja 1996. u organizaciji Filosofskog fakulteta u Nikšiću i Bogoslovije na Cetinju. Urednik zbornika je crnogorski mitropolit SPC Amfilohije Radović.[1] Knjigu je 1996. objavila Svetigora, izdavačka kuća mitropolije crnogorsko-primorske.

Zbornik navodno predstavlja neku vrstu teologije rata Srpske pravoslavne crkve[2], u kojem su "vladike izlagale svoje ratne ciljeve".[3] Zbornik sadrži doprinose mnogih srpskih učenjaka i teologa, među kojima je i Radovan Karadžić.

"Jagnje Božije" iz naslova Zbornika se odnosi na srpski narod, kojeg je pritisla "zvijer iz bezdana", oličena u međunarodnoj zajednici koja vjekovima teži uništenju pravoslavlja i istinske vjere u Boga, koja stanuje samo u duši srpskog naroda.[4]

SadržajUredi

Knjiga Jagnje Božije i Zvijer iz bezdana se bavi preosmišljavanjem srpskog poraza u ratovima 1990-ih duhu kosovske mitske tradicije:

  „Nešto što je vanjski ličilo na tragični poraz počinje da se pretvara u duboku unutrašnju pobjedu, čije dimenzije, ništa manje no u kosovsko vrijeme, mogu biti kosmičke«.[5]
(Iz predgovora knjige)

Predgovor zbornika, koji je pisao urednik Amfilohije Radović, je posvećen svetom Petru Cetinjskom i bavi se pitanjima kako teološki i filosofski opravdati činjenicu da "jedan episkop postaje ratnik" i da li je to saglasno sa Jevanđeljem? Radović odgovara da bi, gledano novozavjetno, teško bilo opravdati ratnički postupak svetoga Petra Cetinjskoga, ali da je hrišćanska istorija, u koju spada istorija Petra Cetinjskog i Crne Gore, "manje-više povratak u Stari Zavjet, a Novi zavjet se u ljudskoj istoriji tek nazire". Amfilohije zaključuje da je Sveti Petar Cetinjski prihvatio rat kao nužnost da bi se odbranile vrednosti kao što su ime, svetinja, vera i zakon:

  „Iz djela Svetoga Petra je očevidno da je i on ratnik, da je prihvatio rat kao nužnost, kao neophodnost da bi se njime odbranilo ime, svetinja i otečestvo. Da bi se njime odbranila porodica, da bi se njime odbranila "vjera", kako sam kaže, "i zakon". On ne ratuje zato što mu se ratuje: on ratuje da bi sačuvao nešto bez čega bi čovjek prestao da bude čovjek.[6]

Amfilohije je pri tom izveo tipologiju rata koji episkop vodi: sa samim sobom, sa zlom domaćijem, kao i sa opštim neprijateljem vere.[7] On posebno govori protiv "trulog mira" sekularne evroameričke civilizacije:

  „Truli mir ... upravo i jeste suština cjelokupnog novog svjetskog poretka, savremenog sekularizovanog usmjerenja evroameričke civilizacije. Takav mir u stvari nije mir već privid mira, zasnovan na otuđenju od izvora mira i pravde. Kao takav on će biti uvijek iznova uzrok stravičnih krvoprolića.[8]

Dalje u knjizi se na više mesta zastupa gledište da je rat u nekim slučajevima bolji od mira:

  „Bolje rat nego mir koji nas odvaja od Boga: mir koji nas odvaja od Boga je lažni mir. Pravi rat a lažni mir proizvode upravo licemeri iz Ujedinjenih nacija, Evropske zajednice, Saveta bezbednosti, Evropskog parlamenta ... Bog im sudio, oni su glavni krivci za rat.[9]

Radovan Karadžić pokušava da dokaže da su bosanski Srbi, od kojih nema trpeljivijeg naroda pod kapom nebeskom, nevine žrtve i da je jedini uzrok ovog rata puko postojanje srpskog naroda:

 
Jedan od dopisnika, Radovan Karadžić.
  „Naš ratnik, koga po svetu zovu imenom "bosanski Srbin", uvek je trpeo koliko se moglo trpeti. Nema pod kapom nebeskom trpeljivijeg naroda od ovoga, zvanog "bosanski Srbi". Sva svoja duhovna blaga vekovima je čuvao zaključana u grudima, ne ispoljavajući ih potpuno ni kad je sam sa sobom ... U svakom ratu ubica je razarao njegove grudi u potrazi za njegovom skrivenom, srpskom suštinom. I zatirao je sve srpsko, do ptice na grani, kako bi istrebio i iskorenio, onako kako je car Irod radio ... Zato se pitam: da li je ovo bio rat? Rat ima svoje biće, svoje uzroke, ciljeve, početak i kraj, svoga Clauzewitz-a. Ovo nije bio takav, poznati rat. Ovde je uzrok rata bilo puko postojanje jednog naroda.[10]

Episkop zahumsko-hercegovački Atanasije Jevtić naglašava da je "ovaj rat bio odbrambeni i junački što se tiče Republike Srpske" ali je "nesrećni izdajnik srpskog naroda", Slobodan Milošević, sve prokockao.[11] U kontekstu ratnih zbivanja oko Dubrovnika, Jevtić iznosi mišljenje da je primorje Dubrovnika oduvek bilo hercegovačko primorje:

  „Uostalom primorje Dubrovnika Konavala, Pelješac i Ploče, donji tok Neretve oduvek je bilo hercegovačko primorje.[12]

Jevtić dalje razmatra istorijsku »grešku« cara Dušana koji je prepustio Konavle i dubrovacko primorje, a otišao dole na jug da izbije na Egejsko more[13], iz čega se vidi šta on preporučuje kao ratni cilj.[2]

Ocene i kritikeUredi

Smatra se da ova knjiga prvenstveno služi da opravda srpski rat u Bosni i da posluži kao "filozofska" opozicija anti-ratnoj literaturi objavljenoj u Jugoslaviji.[14] Kritičari naglašavaju da "Amfilohije nije tražio opravdanje u Hristovim rečima znajući da ih tamo i ne može naći", već je ponavljao otrcane fraze o neumitnosti rata zbog nesavršenosti čoveka i opravdanim odbrambenim ratovima, što je "nezgodno mišljenje za duhovnika".[15] U knjizi se takođe zastupa shvatanje po kojem nije problem zločin, već sud koji ga sankcioniše.[4]

Sociolog religije Mirko Đorđević ocenjuje da je ovo delo "banalno i bez vrednosti, osim kao ratna propaganda u korist Miloševićeve ratne osvajačke politike."[16] On napominje da su floskule o »svetom ratu«, »svetim ratnicima« i »ratu na nebu«, iz kojeg se izvodi i nužnost rata na zemlji, jednostavno u službi jedne politike.[2] Đorđević smatra da je ova teologija rata iznela na loš glas SPC medju drugim crkvama u Evropi.[2]

IzvoriUredi

  1. Jagnje Božije i Zvijer iz bezdana
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 Mirko Đorđević, Ratni krst srpske Crkve
  3. Mirko Đorđević, Kišobran patrijarha Pavla
  4. 4,0 4,1 Šerbo Rastoder, RELIGIJA I POLITIKA 1991-1999.
  5. Jagnje Bozije i zvijer iz bezdana – filosofija rata (str. 8), »Svetigora«, Cetinje, 1996.
  6. Jagnje Božije i Zvijer iz bezdana
  7. RADOVIĆ, AMFILOHIJE
  8. Zvijer iz bezdana
  9. Jagnje Bozije i zvijer iz bezdana – filosofija rata (str. 69), »Svetigora«, Cetinje, 1996.
  10. Radovan Karadžić, Da li je ovo bio rat?
  11. Jagnje Bozije i zvijer iz bezdana – filosofija rata (str. 69), »Svetigora«, Cetinje, 1996.
  12. Jagnje Bozije i zvijer iz bezdana – filosofija rata (str. 70), »Svetigora«, Cetinje, 1996.
  13. Jagnje Bozije i zvijer iz bezdana – filosofija rata (str. 70), »Svetigora«, Cetinje, 1996.
  14. Bieber, Florian; Montenegrin politics since the disintegration of Yugoslavia
  15. Ratnik u mantiji
  16. Razgovor s profesorom Mirkom Đorđevićem

Vidi jošUredi

Eksterni linkoviUredi