Jacobo Árbenz punim imenom Jacobo Arbenz Guzman (Quetzaltenango, 14. septembar 1913.- Ciudad de México, 27. januar 1971.), bio je oficir, političar i 25 predsjednik Gvatemale od 1951. do 1954. koji je svojim ekonomskim i političkim reformama navukao bijes konzervativnih krugova među veleposjednicima i armiji kao i Američke vlade, koji su ga nakraju i svrgnuli.[1]

Jacobo Árbenz
Jacobo Árbenz

Službeni portret

Biografija
Datum rođenja 14. septembar 1913.
Mesto rođenja Quetzaltenango (Gvatemala)
Datum smrti 11. septembar 1973.
Mesto smrti Ciudad de México (Meksiko)
Narodnost Gvatemalac
Veroispovest Katolička
Diploma sa Vojna akademija
Profesija Oficir, Političar
Mandat(i)
Predsjednik Gvatemale
1951. — 1954.
Prethodnik Federico Ponce Vaides
Naslednik Juan José Arévalo

Biografija uredi

Rođen je sin švicarskog farmaceuta koji je emigrirao u Gvatemalu, školovao se na gvatemalskoj vojnoj akademiji. Pridružio se grupi ljevičarskih oficira koji su 1944. svrgnuli gvatemalskog diktatora Jorge Ubica.[1] Od 1949. radi kao ministar rata u vladi Juana Joséa Arévala. U martu 1951. je izabran za predsjednika uz podršku armije i ljevičarskih partija, uključujući i Gvatemalsku komunističku partiju.[1]

Glavni projekt Arbenzove administracije bila je agrarna reforma jer su većina gvatemalskog stanovnika bili siromašni seljaci bezemljaši. To je dovelo do sukoba s najvećim veleposjednikom u zemlji, američkom United Fruit Company, čije je neobrađena zemljišta namjeravao konficirati.[1] Također je inzistirao da ta kompanija i drugi veleposjednici plaćaju veći porez.[1]

Kako je reforma napredovala, Američka vlada je na inicijativu tadašnjeg Državnog sekretara Sjedinjenih Država Johna Fostera Dullesa postajala sve uznemirenija, bojeći se prije svega za dotadašnje investicije u posao sa bananama i kredite koje su američke banke dale gvatemalskoj vladi.[1]

Kako je to bilo doba Hladnog rata Sjedinjene Američke Države je zabrinjavao i sve prisniji odnos između Gvatemale i država Sovjetskog bloka. Američki mediji odpočeli su agresivnu kampanju koji su Arbenza oslikavali kao komunističkog simpatizera.[1] Jedino što je bilo točno je da je on imao njihovu podršku, ali su tvrdnje američke vlade, Centralne obavještajne agencije i velikog dijela američkih medija da je Arbenz imao bliske veze sa sovjetskim blokom kasnije pokazale lažnim. CIA se u međuvremenu angažirala na organiziranju kontrarevolucionarnih milicija od disidenata prebjeglih u Honduras i El Salvador, koju je vodio pukovnik Carlos Castillo Armas.[1]

CIA se angažirala i na dezorganizaciji gvatemalske armije i preuveličavanju snaga milicije, pa se armija prestala boriti. U strahu za vlastiti život Arbenz je 27. juna 1954. podnio ostavku i otišao iz zemlje. Živio je u Meksiku, Švicarskoj i Parizu i tražio azil, koju mu je nuđen u zemljama sovjetskog bloka, ali je on to odbio.[1]

Jacobo se 1957. preselio u Urugvaj, a nakon tog na Kubu, - 1970. se vratio u Meksiko, u kom je konačno dobio azil. Godinu dana kasnije se utopio u vlastitoj kadi u Ciudad de Méxicu.[1]

U međuvremenu je u Gvatemali Castillo Armas, koji je ubrzo postao predsjednik, poništio većinu Arbenzovih reformi iz prethodnog dekada i dao velikodušne privilegije stranim investitorima.[1]

Izvori uredi

  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 Jacobo Arbenz (engleski). Encyclopaedia Britannica. Pristupljeno 18.2.2023. 

Vanjske veze uredi