Jöns Bengtsson Oxenstierna
Jöns Bengtsson - Oxenstierna (-, 1417.. - Borgholm, 15. decembar 1467.), bio je nadbiskup Uppsale i švedski regent u burna vremena Kalmarske unije za vladavine Christiana I od Danske od 1457. do 1466. s tim da je taj položaj do 1465. dijelio sa danskim plemićem Erikom Axelssonom Tottom.[1]
Jöns Bengtsson Oxenstierna | |
---|---|
Pečat Jöns Bengtssona | |
Regent Švedske | |
Vladavina | 1457. - 1466. |
Prethodnik | Karl VIII |
Nasljednik | Erik Axelsson Tott |
Vladavina | . |
Otac | Bengt Jönsson Oxenstierna |
Majka | Kristina Kristiernsdotter (Vasa) |
Rođenje | 1417. - |
Smrt | 15. decembar 1467 Borgholm (Öland) |
Vjera | katolik |
Biografija
urediJöns Bengtsson bio je član moćne plemićke porodice Oxenstierna, svećenik koji se uzdigao do moćnog položaja nadbiskupa Uppsale na kom je bio od 1448. do 1467. Zbog tog položaja bio je automatski i član Švedskog državnog savjeta, tijela koje je odlučivalo o bitnim političkim pitanjima. On i njegova porodica pobunili su se protiv kralja Karla VIII koji je u želji da ojača ekonomski položaj svog dvora, tražio povrat velikih feuda od crkve i moćnih porodica - pod svoje okrilje. [2] Zajedno sa drugim moćnim porodicama, uključujući i Vase oni su ga srušili sa trona 1457. pa je on pobjegao u Gdanjsk, pa su oni izabrali Christiana I od Danske za novog švedskoga monarha.[1] [2]
Od tad je Jöns Bengtsson zajedno sa Erikom Axelssonom Tottom bio regent sve do 1466., s tom da je posljednju godinu 1465. - 1466. tu dužnost vršio sam. Kao otvornog unionista (simpatizera Kalmarske unije) smjenili su ga s položaja 1466. pa je on posljednju godinu svog života proveo u egzilu kod prijatelja Magnusa Grena na otoku Öland, gje je i umro u Borgholmu, napušten i omražen.
Izvori
uredi- ↑ 1,0 1,1 „Jöns Bengtsson Oxenstierna. Swedish archbishop” (engleski). Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 29. 08. 2015.
- ↑ 2,0 2,1 „Charles VIII Knutsson” (engleski). Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 21. 08. 2015.
Vanjske veze
urediPrethodnik: | Regent Švedske | Nasljednik: |
Karl XIII | Erik Axelsson Tott |