Izokrat (grčki: Ἰσοκράτης; 436–338. pne. je bio starogrčki retoričar, koji se tradicionalno navodi kao jedan od znamenitih deset atičkih oratora. U svoje vrijeme je bio jedan od najuticajnijih retoričara u Grčkoj, a osim na retoriku imao je značajan uticaj na dalji razvoj obrazovanja u antici.

Izokratova bista; danas se čuva u Puškinovom muzeju, ranije bila u Villi Albani u Rimu

Izokrat se rodio u bogatoj porodici vlasnika radionice flauta te bio vrhunski obrazovan za svoje vrijeme. Učio je zajedno s Gorgijom, amožda i Sokratom. Nakon peloponeskog rata, Izokratova porodica je naglo osiromašila te je Izokrat bio prisiljen zarađivati za život kao logograf, odnosno profesionalni pisac sudskih govora. Izokrat je oko 392. pne. osnovao vlastitu retoričku školu, poznatu po izuzetno visokoj školarini ali i kvaliteti obrazovanja.

U rimsko doba je bilo poznato 60 njegovih govora, ali je do modernog doba ostalo očuvano samo 21. Tri nove su pronađene godine 1988. prilikom arheoloških iskopavanja u Kellisu,[1][2] nalazištu u oazi Dakhla u Egiptu.

Povezano uredi

Reference uredi

  1. „Archive copy”. Arhivirano iz originala na datum 2012-04-20. Pristupljeno 2009-04-15. 
  2. [1]

Vanjske veze uredi