Ivo Dulčić (Dubrovnik, 1916. - Dubrovnik, 1975.), hrvatski slikar, koji se isticao osobitim smislom za bogat kolorit, i ljubav prema motivima iz svog rodnog grada.

Životopis uredi

U rodnom gradu pohađa Klasičnu gimnaziju, zatim studira pravo u Beogradu i Zagrebu. Kao apsolvent prekida studij, i 1941. upisuje slikarstvo na zagrebačkoj Akademiji likovne umjetnosti gdje studira u klasi profesora; Omera Mujadžića i Ljube Babića. Godine 1946., svađa se sa svojim profesorima ( formalno zbog otpora socrealizmu, koji je tada uveden na Akademiju ) te još jedamput napušta studij i vraća se u Dubrovnik.

Godine 1955. u Zagrebu uređuje atelijer, te otada živi i radi između sjevera i juga domovine.

Dulčićev slikarski jezik je kombinacija ekspresije, brzog, plastičnog crteža, uz profinjeni osjećaj za boju i teksturu. On je i majstor atmosfere, a u portretiranju ljudskog lika istančani psiholog. U hrvatskom slikarstvu, ostat će trajno obilježen kao jedan od rijetkih ( i prvih poslijeratnih ) slikara koji je trajno njegovao sakralne teme ( slikarstvo sa vjerskom tematikom ). Prvi njegov zapaženi rad na tu temu, bila je freska Krista Kralja u crkvi Gospe od zdravlja u Splitu (1959.).

Osobito je značajan njegov rad na crkvenim vitrajima jer u tom području unosi gotovo revolucionarne novosti, izazivajući katkad i prosvjede predstavnika Crkve. Ostvario je brojna djela u ovoj tehnici od crkava u; Zagrebu( sv. Franje i Majke Božje Lurdske ), zatim u Dubrovniku ( Dominikanski samostan ), Sarajevu, Kreševu (crkva sv. Katarine pri Franjevačkom samostanu), Bugojnu i Essenu( Crkva Hrvatske Katoličke Misije, 1966.).

Izložbe uredi

  • Split ( 1948.)
  • Zagreb, Slike i crteži: 1943.-1970., Moderna galerija,(18.12. 1970. - 17.1. 1971.)
  • Rijeka
  • Split
  • Dubrovnik
  • Firenca
  • Essen

O njegovu je radu napisala monografiju hrvatska povjesničarka umjetnosti Ivanka Reberski.[1]

Izvori uredi

  1. „Institut za povijest umjetnosti”. Arhivirano iz originala na datum 2013-11-29. Pristupljeno 2014-07-26.