Otvori glavni meni
Ivica Todorić
Nema slobodne slike
Rođen/a 2. januar 1951. (1951-01-02) (dob: 68)
Kloštar Ivanić, SFR Jugoslavije
Prebivalište Kulmerovi dvori, Hrvatska
Nacionalnost Hrvat
Državljanstvo Hrvatska
Alma mater Ekonomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Zanimanje industrijalac, poduzetnik
Neto vrijednost 3,4 milijardi HRK[1]
(2015)
Suprug/a/zi/ge Vesna (Bašić) Todorić
Djeca Ante Todorić
Iva Todorić-Balent
Ivan Todorić
Roditelji Ante Todorić
Mira (Poštek) Todorić
Rodbina Jadranka Todorić
(sestra)
Ivan Todorić Ivić
(djed)
Website
https://www.ivicatodoric.hr/

Ivica Todorić (Kloštar Ivanić, 2. siječnja 1951.), hrvatski poduzetnik. Poznat je kao jedan od najbogatijih i najutjecajnijih ljudi u Hrvatskoj i na prostoru bivše SFR Jugoslavije u postkomunističkom razdoblju. Jedan je od suosnivača i prvi predsjednik Hrvatske udruge poslodavaca (1993–97).

BiografijaUredi

Podrijetlo, rano djetinjstvo i školovanjeUredi

Ivica Todorić je rođen 2. 1. 1951 godine u Kloštru Ivaniću u porodici Ante i Mire Todorić. Todorići su porijeklom iz Imotskog. Djetinjstvo je proveo zajedno sa sestrom Jadrankom na poljoprivrednom dobru zagrebačkog Agronomskog fakulteta Božjakovina nedaleko od Dugog Sela, gdje mu je otac od 1955 do 1962 bio direktor. U školi je bio osrednji učenik. Diplomirao je na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1976 godine.[2]

Poslovna karijeraUredi

Nakon fakulteta u Zagrebu je pokrenuo privatno poduzeće koja se bavila proizvodnjom i prodajom cvijeća. U samo nekoliko godina posao je proširio na cijelu SFR Jugoslaviju i već sredinom 1980-ih Todorićeva tvrtka je postala tržišni lider. Godine 1989 iskoristio je postupnu liberalizaciju odobrenu od tadašnjeg državnog vodstva na čelu s predsjednikom Saveznog izvršnog vijeća (SIV) Antom Markovićem i osnivao "Agrokor" kao dioničko društvo čiji je jedini vlasnik. Todorić je u to vrijeme pokrivao 40% jugoslavenskog tržžiššta cvijeća, a na temelju zarađenog novca podigao je kredit kojim je kupio 77% "Sojare" iz Zadra. Širenje se nastavilo posredstvom drugih socijalističkih tvrtki, u pravilu vezanih uz hranu i trgovinu.[3] 1992 godine kupio je tvornicu mineralne vode "Jamnica" i "Agropreradu", 1993 tvornicu ulja "Zvijezda" i "DIP Turopolje", 1994 tvornicu sladoleda "Ledo" i najveći maloprodajni lanac na teritoriju Hrvatske "Unikonzum" (današnji "Konzum").[2] Već 1993 godine Todorić je bio okarakteriziran kao "najveći kapitalist u Hrvatskoj", čemu je svakako pridonio i blizak odnos s tadašnjim predsjednikom Hrvatske Franjom Tuđmanom.[3] Todorić je tokom 1990-ih također postao vlasnikom splitskih poduzeća "Bobis" i mljekare "Mils". Želio je stvoriti prehrambeni koncern koji će se moći oduprijeti stranim multinacionalnim kompanijama. Bio je to pravi trenutak, jer u ratom zahvaćenoj Hrvatskoj stranci nisu željeli ulagati, pa je nekadašnje društveno vlasništvo prodavano po vrlo pristupačnim cijenama, a država je pritom davala i dodatni popust za kupovinu tzv. starom deviznom štednjom.[4][5] 1995 godine Agrokor je i službeno postao koncern. 1998 Todorić je kupio "Jaska vino", 2000 bosansku tvornicu mineralne vode "Sarajevski Kiseljak", 2003 srpsku tvornicu sladoleda "Frikom", 2004 godine tvornicu sladoleda "Baldauf" i punionicu mineralne vode "Fonyodi" u Mađarskoj. Nakon toga postao je vlasnikom "PIK-a Vrbovec", "PIK-a Belje" i "Tiska".[2] 2014 godine ostvario je svoju najveću kupovinu, slovenski "Mercator", plativši 53% dionica rekordnih 550 milijuna €.[6]

KontroverzeUredi

Šira hrvatska javnost je prvi put čula za Ivicu Todorića u julu 1992 godine kada je u tjedniku "Globus" objavljen tekst gdje je bio prozvan zbog načina na koji se uključio u privatizaciju bivših društvenih poduzeća.[4] Iste godine u javnosti je izbio skandal. "Zagrebačka banka", na čelu sa Franjom Lukovićem, koja je isplatila 6 milijuna DEM "Agrokoru" kako bi od poljoprivrednih kombinata u Osijeku i Kutjevu otkupio kukuruz i pšenicu za potrebe državnih rezervi. Todorić je međutim žitarice izvezao, devize prodao "INA-i", a državne je rezerve naknadno djelomično napunio pšenicom kupljenom u Vojvodini. Narodna banka Hrvatske (HNB) je zbog cijelog slučaja podnijela kaznenu prijavu protiv "Zagrebačke banke" u kojoj piše kako je Todorić kupio samo 30 % pšenice od količne na koju se obavezao podižući kredit.[4]

Kriza AgrokoraUredi

2017. godine je eskalirala financijska krize za koju se počelo tvrditi da bi dovela do kolapsa Agrokora, a s obzirom na izuzetno veliki broj uposlenika i isprepletenost sa drugim poslovnim subjektima, potencijalno katastrofalne posljedice po cjelokupno hrvatskog gospodarstvo. Todorić je vlasništvo nad tvrtkom predao hrvatskoj vladi temeljem zakona koji je u javnosti prozvan lex Agrokor, a koji je bio izvorom brojnih kontroverzi i optužbi za povlašten tretman u odnosu na druge hrvatske gospodarstvenike i obične građane. U jesen 2017. je počeo objavljivati vlastiti blog u kome optužuje vladu da mu je "tvrtku oduzela pod prisilom".

ReferenceUredi

  1. Forbes objavio Top 10 najbogatijih Hrvata: Todorić na prvom mjestu, pogledajte tko su drugi bogataši. Novi list (27. 3. 2015). Preuzeto 2. 11. 2015
  2. 2,0 2,1 2,2 Ivica Todorić (Poduzetnik, vlasnik Agrokora). Večernji list. Preuzeto 15. 2. 2016
  3. 3,0 3,1 Goran Borković (17. 4. 2014). Ivica Todorić - novi južnoslavenski kralj. Al Jazerra Balkans. Preuzeto 15. 2. 2016
  4. 4,0 4,1 4,2 Saša Paparella (31. 7. 2012). Ivica Todorić, državni prijatelj br. 1. e-novine. Preuzeto 15. 2. 2016
  5. Kako se obogatio Ivica Todorić?. B92 (Seebiz) (1. 8. 2012). Preuzeto 15. 2. 2016
  6. Jolanda Rak Šajn; Marina Šunjerga (26. 6. 2014). Todorić napokon uspio, kupio je 53% Mercatora za 550 milijuna eura. Večernji list. Preuzeto 15. 2. 2016

Vanjske vezeUredi