Ivica Hiršl
Ivica Hiršl (rođen: Ivica Hirschl) (Koprivnica, 1905 – Koncentracijski logor Jadovno, 1941), jugoslavenski komunist i gradonačelnik Koprivnice ubijen za vrijeme Holokausta.
| Ivica Hiršl | |
|---|---|
| Rođenje | Ivica Hirschl 1905. Koprivnica, Austro-Ugarska Monarhija |
| Smrt | 1941. (dob: 35-36) Koncentracijski logor Jadovno |
| Uzrok smrti | ubijen tijekom Holokausta |
| Ostala imena | Ivina Hiršl |
| Etnicitet | Židov[1] |
| Državljanstvo | Kraljevina Jugoslavija |
| Alma mater | Univerzitet u Parizu |
| Poznat/a po | gradonačelnik Koprivnice |
| Politička partija | PCF KPJ |
Biografija uredi
Ivica-Ivina Hiršl se rodio u židovskoj obitelji koprivničkoga gostioničara i trgovca.[1][2] U rodnom gradu je 1923 završio pučku školu i gimnaziju. Diplomirao je francuski jezik i književnosti na pariškoj Sorbini.[3] Bio je članom Komunističke partije Jugoslavije (KPJ), a za vrijeme dvogodišnjega boravka u Parizu postao je i članom Komunističke partije Francuske (PCF).
Svoju komunističku djelatnost organizirao je u okviru francuskoga kruga (Cercle française) gdje su se okupljali koprivnički intelektualci radi učenja francuskoga jezika, a zapravo da bi preko kruga razvijali političku i kulturno-umjetničku djelatnost u gradu.[2] Hiršl je tijekom rada u rodnome gradu djelovao i kao glumac u kazališnoj sekciji francuskoga kruga, a istaknuo se kao pjesnik na kajkavštini (pjesme su mu nažalost izgubljene), te je napisao jezikoslovnu studiju "Utjecaj francuskoga jezika na podravsku kajkavštinu".
1929 godine se vratio iz Francuske u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca. Zbog marksističkog opredjeljenja nije dobio posao se do 1935 kada je kraće vrijeme predavao francuski jezik na koprivničkoj gimnaziji.[3] Nakon čistke na koprivničkoj gimnaziji, Ivica je ostao bez posla, te je neko vrijeme radio u Slavonskome Brodu. Na izričito traženje Mihovila Pavleka Miškine i drugih naprednih Koprivničana, Hiršl se 1939 vratio u Koprivnicu i postao povjerenikom gradske uprave tj. gradonačelnikom.[4] Tu je nastavio svoju antihitlerovsku i komunističku djelatnost. U lokalnome tisku pisao je rubrike "Priča se i piše" i "Politički kutić"«, te s J. Paprikom rubrike "Ivina z vugla" i "Ivina z drugoga vugla" u kojima su ismijavali tadašnju vlast Kraljevine Jugoslavije.
Ivica Hiršl se volio po domaći nazivati Ivina,[2] bio je članom Hrvatskoga planinarskog društva, Podružnice "Bilo" iz Koprivnice, te kako navode njegovi prijatelji posebno je volio i poznavao Bilogoru. Pred Drugi svjetski rat je zbog komunističke djelatnosti po kazni bio premještenu u zatvor u Vinkovce. 1941 godine, uspostavom marionetske Nezavisne Države Hrvatske (NDH), je među prvima u Koprivnici bio uhićen i deportiran u ustaški Koncentracijski logor Jadovno gdje je iste godine ubijen.
U njegovu čast, na prijedlog Vladimira Blaškovića, na Dan Republike 1975 godine, koprivnički su planinari imenovali najviši vrh Bilogore Rajčevicu po Ivici-Ivini Hiršlu – Ivinin vrh.
Reference uredi
- ↑ 1,0 1,1 Ognjen Kraus, 1998, str. 382
- ↑ 2,0 2,1 2,2 Božena Loborec: Ivinin vrh na Bilo-gori. // Bilogorski planinar : list Planinarskog društva »Bilo« u Koprivnici, god. I., br. 3. (prosinca 1980.), ISSN 1330-4283, str. 1. i 2.
- ↑ 3,0 3,1 Mira Kolar-Dimitrijević: Grad Koprivnica i njegovi ljudi u vrijeme velike svjetske gospodarske krize: stranica 154, 155: Bjelovar: 2007.
- ↑ Dragutin Feletar, Podravina : prinos poznavanju gospodarskog razvoja sjeverozapadne Hrvatske, »Podravka«, Koprivnica, 1973., str. 259.
Tako je ljevica HSS najutjecajnija stranka u Podravini, koja je više surađivala s komunistima, nego slušala savjete svoga »vođe« dr. Mačeka, izabrala za gradonačelnika Ivicu Hiršla, člana Komunističke partije Jugoslavije. To je bio presedan i izazov koji je naročito teško podnosila malobrojna ali glasna desnica oslonjena na neke crkvene krugove u gradu. Podršku za izbor Ivice Hiršla za gradonačelnika dao je, naravno, i Mihovil Pavlek Miškina.
– Feletar, 1973., 259.
Literatura uredi
- Kraus, Ognjen (1998). Dva stoljeća povijesti i kulture Židova u Zagrebu i Hrvatskoj. Zagreb: Židovska općina Zagreb. ISBN 953-96836-2-9.