Ivica Šurjak
Ivan "Ivica" Šurjak (Split, 23. ožujka 1953.), jedan je od najvećih hrvatskih nogometaša svih vremena, sedamdesetih godina jedan od najmodernijih i najtraženijih igrača Europe.
| |||||||||||||||||||||||||||||||||||
| Napomene | |||||||||||||||||||||||||||||||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
|
* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima | |||||||||||||||||||||||||||||||||||
Krenuo je sa nogometom 1964. kada ga je sestra odvela na probu trenerima Kačiću i Mladiniću. Kao junior bio je miljenik Tomislava Ivića kome je uzvraćao profesionalnošću i zalaganjem na treninzima i utakmicama. 9. rujna 1970. odigrao je prvu seniorsku utakmicu, prijateljski susret protiv Omiša (4:0), a prvu službenu utakmicu odigrao je 3. listopada naredne godine protiv Partizana u Splitu, te postigao pobjedonosni pogodak. Od tad je dio velike generacije Hajduka koja je bilježila sjajne rezultate u jugoslavenskoj ligi. Bio je motorna snaga splitskog Hajduka u vrijeme dok je klub sa Starog placa harao SFR Jugoslavijom i Europom. Počeo je kao lijevo krilo, ali je vremenom postao univerzalac, prototip modernog nogometaša koji može igrati na svim pozicijama podjednako uspješno. Vrlo brz i visok, izvanredna driblinga i pokretljivosti pokrivao je skoro tri četvrtine terena te bio glavna napadačka poluga momčadi. Uz to, igrao je redovito bez većih ozlijeda, te uvijek bio pun energije i borbenosti, postavivši se kao vođa i kapetan. Do 1981. u "bilom" je dresu, brojeći europske i sve domaće utakmice, nastupio 487 puta i postigao 127 golova.
Uz 3 susreta u kojima zabija 1 pogodak, odigrao je 54 utakmica za momčad tadašnje države i svojim nogometaškim umijećem potpuno potisnuo u drugi plan srpsku igračku legendu Dragana Džajića. Zbog toga su ga navijači u Beogradu uvijek dočekivali salvom zvižduka. Popularni Šure je odgovarao u svom stilu: nezadrživim prodorima po boku izluđivao je braniče Zvijezde i Partizana i svom Hajduku donosio vrijedne pobjede.
Karijeru je nastavio u Parizu, nakon što je za otprilike 3 milijuna franaka prešao u redove PSG-u i Udinama, ali će ostati upamćen po tome što je odbio basnoslovne ponude američkog Kosmosa i madridskoga Reala. U Udineseu je igrao rjeđe zbog toga što je svlačionicu djelio sa brazilskim zvijezdama Zicom i Edinhom.
U razdoblju od 1999. do 2003. obnašao je funkciju sportskog direktora Hajduka, a od travnja 2007. na funkciji je generalnog menadžera kluba.
Nogometni uspjesi uredi
- prvak Jugoslavije 1974., 1975. i 1979. - Hajduk
- doprvak Jugoslavije 1976. i 1981. - Hajduk
- pobjednik Kupa Jugoslavije 1972., 1973., 1974., 1976. i 1977. - Hajduk
- pobjednik francuskog Kupa 1982. - PSG.
- Statistika u Hajduku[1]
| Natjecanje | Nastupi | Golovi |
|---|---|---|
| Prvenstvo | 268 | 56 |
| Kup | 28 | 6 |
| Superkup | 0 | 0 |
| Međunarodne | 36 | 9 |
| Splitski podsavez | 0 | 0 |
| Ukupno | 332 | 71
|
| Prijateljske | 172 | 70 |
| Sveukupno | 504 | 141 |