Ivan Mečar
Ivan Mečar - Dugi (Zagreb, 27. prosinca 1909. — Zagreb, 19. ožujka 1943.) bio je sindikalni radnik, sudionik Narodnooslobodilačke borbe i narodni heroj Jugoslavije.
Životopis uredi
Rođen je 1909. godine u Zagrebu, u obitelji bravarskog radnika. Završio je osnovnu školu i šest razreda gimnazije. Od 1935. godine potpuno se posvetio radu u organizaciji Ujedinjenog radničkog sindikalnog saveza Jugoslavije, kao profesionalni sindikalni radnik. Pored toga je bio i aktivan u kulturno-umjetničkim radničkim društvima, osobito u pekarskom društvu „Živežar“. Član Komunističke partije Jugoslavije postao je 1938. ili 1939. godine.[1]
Nakon proglašenja Nezavisne Države Hrvatske 1941., bio je izabran za člana Četvrtog rajonskog komiteta KP Hrvatske (područje centra grada). Policija mu je bila na tragu, pa je u jesen 1941. godine prešao u ilegalnost. Tada je bio uključen u rad Mjesnog komiteta KPH za Zagreb, isprva kao njegov član. U siječnju 1942. godine, preuzeo je dužnost organizacijskog sekretara, au prosincu iste godine, političkog sekretara Mjesnog komiteta. Tu je dužnost vršio sve do svoje pogibije.[2]
Bio je organizator udarnih grupa s kojima je i osobno rukovodio kada se radilo o likvidiranju pojedinih neprijateljskih agenata i provokatora. Osim toga, radio je i na organiziranju kanala kojima se odlazilo iz okupiranog Zagreba na teren. U vezi s tim zadatkom nekoliko je puta odlazio i u okolicu Zagreba, gdje je sa tamošnjim rukovodstvom Narodnooslobodilačke borbe uspostavljao točke i veze, budući da se mobilizacija za partizanske postrojbe i po tempu i po broju dobrovoljaca iz Zagreba znatno povećavala.[1]
U veljači 1943. godine, bio je ranjen u Kušlanovoj ulici u jednom okršaju udarne grupe kojom je rukovodio. Ta je grupa trebala likvidirati jednog ubačenog agenta, koji je otkrio veze zagrebačke organizacije KPH sa organizacijama na terenu preko kojih se odlazilo u partizane. Pošto se nije mogao kretati, sklonio se u ilegalni stan. Iako se još uvijek teško kretao, 19. ožujka 1943. godine, napustio je ilegalni stan u Boškovićevoj ulici i krenuo zajedno sa Stjepanom Bubanićem, rukovoditeljem tiskarnice KPH u Zagrebu, na jedan sastanak na Novoj Vesi. Tamo su ih u zasjedi čekala dva policijska agenta i očekivali dolazak njih dvojice. Mečar i Bubanić primjetili su agente u Mlinarskoj ulici i pošli prema Medveščaku. Bijeg im je bio otežan, jer Mečar nije mogao trčati zbog ranjene noge. U Gregorjančevoj ulici ih je presreo stražar, koji je čuvao kuću nekog ustaškog dužnosnika. Tada su se njih dvojica pokušali probiti oružjem, ali su poginuli u okršaju.[1][2]
Ukazom predsjednika Federativne Narodne Republike Jugoslavije Josipa Broza Tita, 24. srpnja 1953. godine, proglašen je za narodnog heroja.[2]
Izvori uredi
- ↑ 1,0 1,1 1,2 Biografija na portalu Deseti korpus[mrtav link]
- ↑ 2,0 2,1 2,2 Narodni heroji Jugoslavije. „Mladost”, Beograd 1975. godina, 506. str.