Ivan Cankar (Vrhnika, 10. maj 1876. – Ljubljana, 11. decembar 1918) je bio slovenski pisac, dramaturg i pjesnik.

Ivan Cankar
Ivan Cankar u slici iz 1911.
Biografske informacije
Rođenje10. 5. 1876. (1876-05-10) (dob: 148)
Austro-Ugarska Vrhnika
Smrt11. 12. 1918. (dob: 42)
Kraljevina Jugoslavija Ljubljana
NacionalnostSlovenac
Opus
Književni pravacModerna, Fin de siècle
Jezikslovenski
Znamenita djela
  • Erotika
  • Hlapec Jernej in njegova pravica
  • Na klancu
  • Hiša Marije Pomočnice
  • Martin Kačur
  • Hlapci
Inspiracija
Potpis

Biografija

uredi

Rođen je 10. maja 1876. godine na klancu na Vrhniki, u tadašnjoj austougarskoj Sloveniji, kao osmo dijete obrtničke porodice Jožefa Cankara[α 1] i Neže Pivk[α 2]. Njegov otac je prehranjivao svoju porodicu radeći kao krojač. Nakon nekog vremena, nakon gubitka posla zbog nedostatka klijentelije, seli se u Bosnu gdje započinje raditi u svojoj struci.

Godine 1882. godine upisuje se u osnovnu školu na Vrhniškeom hribu. Sa odličnim uspjehom je 1888. završio školu i upisao ljubljansku realku. Živio je kod očevog bratića Šimuna, pa se kasnije odselio kada je našao svoj vlastiti stan.

Poslije mature godine 1896, otišao je u Beč studirati tehniku na Univerzitetu u Beču. Ubrzo se predomislio i prepisao na studij slavistike. Po odlasku iz Beča preselio se u Sarajevo, te se kasnije preselio u Ljubljanu da bi se potpuno se posvetio književnosti i postao prvi slovenski profesionalni pisac.[1]

U slovenskoj književnosti javio se 1899. godine sa pjesničkom zbirkom Erotika, koja je ozlojedila konzervativne krugove te je ljubljanski biskup Anton Bonaventura Jeglič[α 3] otkupio cijelu zbirku i dao je spaliti.

Ivan Cankar je djelovao u razdoblju moderne i, po mišljenu mnogih, najbolji je slovenski pisac svih vremena. Umro je 11. decembra 1918. u Ljubljani zbog upale pluća tj. komplikacija pandemije španske groznice koja je vladala u to vrijeme.[2]

Djelo

uredi

Jedan je od tvoraca slovenske moderne, u suvremenom političkom životu bio je angažiran kao socijaldemokrat, a njegove političke ideje našle su odraza u svim njegovim djelima. Tematski je obuhvatio sve slojeve slovenskog društva: od seljaka do inteligencije, a stilom varira od neoromantičkog do naturalističkog. Glavne su karakteristike njegovih proza i drama oštra psihološka i sociološka analiza.

Pjesme

uredi
  • Erotika (18991, 19022)

Novele, priče i kratka proza

uredi
  • Vinjete (1899)
  • Knjiga za lakomislene ljude (sl. Knjiga za lahkomiselne ljudi, 1901)
  • U zoru (sl. Ob zori, 1903)
  • Život i smrt Petra Novljana (sl. Življenje in smrt Petra Novljana, 1903)
  • Gospođa Judit (sl. Gospa Judit, 1904)
  • Lutalica Marko i kralj Matija (sl. Potepuh Marko in kralj Matjaž, 1905)
  • Polikarp (1905)
  • Na mjesečini (sl. V mesečini, 1905)
  • U samoći (sl. V samoti, 1905)
  • Smrt i pogreb Jakoba Nesreče (sl. Smrt in pogreb Jakoba Nesreče, 1906)
  • Sluga Jernej i njegovo pravo (sl. Hlapec Jernej in njegova pravica, 1907)
  • Aleš iz Razora (1907)
  • Priče iz Šentflorjanske doline (sl. Zgodbe iz doline šentflorjanske, 1908)
  • Kurent (1909)
  • Za križem (Iza križa, 1909)
  • Sosed Luka (sl. Susjed Luka, 1909)
  • Volja i moć (sl. Volja in moč, 1911)
  • Tri priče (sl. Troje povesti, 1911)
  • Likovi iz snova (sl. Podobe iz sanj, 1920)
  • Mimo života (sl. Mimo življenja, 1920)
  • Moj život (sl. Moje življenje, 1920)
  • Grješnik Lenart (sl. Grešnik Lenart, 1913/14, 1921)

Romani

uredi
  • Stranci (sl. Tujci, 1901)
  • Na klancu (1903)
  • Kuća Marije pomoćnice (sl. Hiša Marije Pomočnice, 1904)
  • Krst u gori (sl. Križ na gori, 1904)
  • Martin Kačur (1906)
  • Nina (1906)
  • Marta (1907)
  • Novi život (sl. Novo življenje, 1908)
  • Milan i Milena (sl. Milan in Milena, 1913)

Drame

uredi
  • Romantične duše (1897, 1922)
  • Jakob Ruda (1900)
  • Za dobrobit naroda (sl. Za narodov blagor , 1901)
  • Kralj na Betajnovi (1902)
  • Sablazan u dolini šentflorijanskoj (sl. Pohujšanje v dolini šentflorjanski, 1907)
  • Sluge (sl. Hlapci, 1910)
  • Lijepa Vida (sl. Lepa Vida, 1911)

Eseji

uredi
  • Krpanova kobila (1907)
  • Bijela hrizantema (1910)

Povezano

uredi

Bilješke

uredi
  1. Jožef Cankar (1842-1914).
  2. Neža Pivk (1843-1897).
  3. Anton Bonaventura Jeglič (1850-1937), ljubljanski biskup od 1898. do 1930.

Izvori

uredi
  1. „Cankar, Ivan”. HE. Pristupljeno 1. 3. 2024. 
  2. Plut-Pregelj, Leopoldina; Kranjc, Gregor; Lazarević, Žarko; Rogel, Carole (2018). Historical Dictionary of Slovenia. Rowman & Littlefield Publishers.  str. 67.

Bibliografija

uredi
  • Cankar, Ivan (1968), Bela krizantema, Ljubljana: DZS .
  • Doležal-Jenstrle, Alenka (2003), Mitologizacija ženske v Cankarjevi prozi, Ljubljana: Filozofska fakulteta Univerze v Ljubljani .
  • Dović, Marijan (2006), Cankar kot utemeljitelj profesionalnega pisatelja – umetnika, Ljubljana: Slavistično društvo Slovenije .
  • Gradišnik, Janez (2004), „Spomini na Dejanje”, Nova revija (269/270) .
  • Hribar, Spomenka (2005), „Slovenska khatarsis”, Revija 2000 (174/176): 25–70 .
  • Kos, Janko (1982), Slovenska književnost, Ljubljana: Cankarjeva založba .
  • Kos, Janko (1983), Pregled slovenskega slovstva, Ljubljana: DZS .
  • Košiček, Marijan (2001), Ženska in ljubezen v očeh Ivana Cankarja, Ljubljana: Tangram .
  • Pirjevec, Dušan (1964), Ivan Cankar in evropska literatura, Ljubljana: Cankarjeva založba .
  • Puhar, Alenka (1982), Prvotno besedilo življenja, Zagreb: Globus .
  • Vidmar, Josip (1962), Drobni eseji, Maribor: Obzorja .
  • Žižek, Slavoj (1987), Jezik, ideologija, Slovenci, Ljubljana: Delavska enotnost .
  • Zver, Milan (1996), Sto let socialdemokracije na Slovenskem, Ljubljana: Nova obzorja .