Ivan Buzuk

Stranica iz Buzukovog Misala

Ivan Buzuk (alb. Gjon Buzuku, 16. vek) je bio albanski katolički svećenik koji je 1555. godine, napisao prvu knjigu (Meshari, tj. Misal) na albanskom jeziku (preciznije, na gegijskom dijalektu). Prilikom pisanja knjige, u nedostatku albanske abecede koja je u konačnom obliku formirana tek 1908. godine, pisao je slovima latinskog jezika.

Buzuk je rođen u selu Livariju (u oblasti Krajini u današnjoj Crnoj Gori, albanski: Krajë) u barskom okrugu, blizu sjeverne Albanije (Skadarska Krajina se nalazi na obali Skadarskog jezera), koja je tada bila u sastavu Osmanskog carstva. Vjerojatno je živio u Veneciji u Italiji ili blizu nje. Postoje tvrdnje da je bio biskup dviju biskupija u sjevernoj Albaniji ili da je bio redovnik.

Od 20. ožujka 1554. do 5. siječnja 1555. napisao je prijevod katoličkog misala na gegijski dijalekt albanskog jezika. Objavio ga je kao knjigu od 220 stranica. Apostolska knjižnica u Vatikanu čuva jedini poznati primjerak knjige. Nedostaje frontispiece i prvih 16 listova, što objašnjava zašto nisu poznati naslov i godina izdanja djela.

Knjigu je 1740. otkrio Gjon Nikollë Kazazi, skopski nadbiskup. U ostalim knjižnicama čuvaju se tri fotokopije izvornika, od kojih jedna u Tirani. Godine 1996. knjižničari nisu uspjeli pronaći knjigu koja je posljednji put korištena 1984. godine. Eqrem Çabej napisao je monografiju o toj knjizi 1968. godine. Dijalekt korišten u Mëshariju bio je jedan od glavnih predmeta djela Selmana Rize.[1] Misli se da je knjiga štampana ili u Veneciji ili u Skadru.

Knjiga sadrži liturgije glavnih vjerskih blagdana. Tu su i tekstovi molitava i rituala te katehetski tekstovi. Svaka stranica sadrži dva stupca. Inicijali su ukrašeni. Gramatika i rječnik arhaičniji su nego u gegijskim spisima iz 17. stoljeća. Tekst je vrlo vrijedan sa stajališta povijesti jezika. Rječnik je prilično bogat. Arhaični tekst lako se čita zbog okolnosti da je to uglavnom prijevod poznatih tekstova, posebno Biblije. U knjizi je prevedena većina Evanđelja po Mateju, Luki i Ivanu. Sadrži i odlomke iz Psalma, Izaijeve knjige, Jeremijine knjige, Pisma Korinćanima i mnoge ilustracije.[2][3]

Pravopis je osebujan. Koristi se latinična abeceda s nekim dodatnim slovima. Čini se da karakter pravopisa i gramatike ukazuje na neku raniju tradiciju pisanja.[3]

Na albanskom je knjiga poznata kao Meshari (Misal). O autoru znamo samo ono što je u uvodnoj bilješci (tzv. kolofonu) sam Buzuk napisao na albanskom jeziku. Jezik koji se koristi prethodnik je službenog gegijskog albanskog jezika. Međutim, jasno je da je korišten gegijski dijalekt. I danas se mogu čuti riječi i izrazi starijih ljudi iz Malesije koji zvuče kao da dolaze sa stranica Misala.

ReferenceUredi

  1. Igla, Birgit; Boretzky, Norbert; Stolz, Thomas (24. 10. 2001). Was ich noch sagen wollte. Akademie Verlag. str. 43. ISBN 978-3-05-003652-6. https://books.google.com/books?id=9uUM5unig58C&pg=PA43. Pristupljeno 8. 7. 2011. 
  2. Hamiti 1995, str. 27
  3. 3,0 3,1 Anamali & Prifti 2002, str. 697.

LiteraturaUredi

  • Anamali, Skënder; Prifti, Kristaq (2002) (sq). Historia e popullit shqiptar: vëllimi i parë. Tiranë: Toena. ISBN 9992716223. 
  • Hamiti, Sabri (1995) (sq). Letërsia e vjetër shqipe. Prishtinë. 
  • Këlmendi, Ahmet (1977). Povijest svjetske književnosti, knj. 2. "Albanska književnost". Zagreb: Mladost. 

Vanjske vezeUredi