Ivan Ivo Baljkas (pseudonimom Žak; 18921977), je bio dalmatinski novinar, istaknuti jugoslovenski revolucionar i komunista.[1]

Ivo Baljkas
Biografija
Datum rođenja 28. maj 1892.
Mesto rođenja Šibenik (Austrougarska)
Datum smrti 14. mart 1977.
Mesto smrti Zagreb (SFRJ)

1939. godine Josip Broz ga je, zajedno sa drugim vođama KPJ, isključio iz Partije tokom Velike čistke.[2]

Bio je učesnik Narodnooslobodilačke borbe a nakon rata politički radnik.

Biografija uredi

Ivo Baljkas rođen je 28. maja 1892. godine u Šibeniku. Osnovnu školu polazio je u rodnom gradu, ali 1906. godine prekida školovanje i zapošljava se u advokatskoj kancelariji I. Krstelja.

Socijaldemokratska stranka Dalmacije uredi

Prihvativši socijaldemokratske ideje, organizuje u Šibeniku Savez među radnicima. Od 1912. godine je u redakciji „Crvenog barjaka“, za vreme njegova izlaženja u Šibeniku. Od 1914. do 1917. godine bio je internisan, a zatim pozvan u vojsku.

Nakon završetka rata odlazi u Split, gde radi na uključivanju Socijaldemokratske stranke Dalmacije u Socijalističku radničku partiju Jugoslavije (komunista).

1. maja 1919. godine izdaje u Šibeniku, okupiranom od Italije, prvi i jedini broj lista Crveni vijek. Zbog otvorenog istupa protiv italijanskog režima, list je odmah zabranjen.[3]

Komunistička partija Jugoslavije uredi

Na Drugom kongresu KPJ u Vukovaru 1920. godine, izabran je u Centralno partijsko veće Komunističke partije Jugoslavije iz partijskog rukovodstva za Dalmaciju. Ubrzo nakon toga proteran je iz Splita u Šibenik, a italijanske vlasti ga internišu na Žirju do leta 1921. godine.

Baljkas je 1920. godine uz Vicka Jelasku i Ivu Marića bio jedan od lidera tzv. „leve frakcije“ u Dalmaciji.

 
Partijski časopis Borba, koji je Baljkas jedno vreme uređivao.

Godine 1922. izabran je za političkog sekretara Pokrajinskog sekretarijata KPJ za Dalmaciju. Sredinom januara 1923. godine prisustvovao je osnivanju legalne Nezavisne radničke partije Jugoslavije u Beogradu, gde je izabran u Centralno partijsko veće. Vraća se u Dalmaciju potičući osnivanje organizacija i veća NRPJ u Šibeniku, Vodicama, Prviću, itd. Bio je i nosilac izborne liste NRPJ splitskog kotara na izborima za Narodnu skupštinu. Sledeće godine izabran je u Zemaljsko veće NRPJ, a 1925. godine postaje njen sekretar za zagrebačku oblast. Tokom rada u Zagrebu, Baljkas je blisko sarađivao sa Antom Ciligom.[4]

1924. godine imenovan je za urednika partijskog časopisa Borba.[5]

Na Trećem kongresu KPJ u Beču 1926. godine, bio je delegat, te je opet izabran za člana Centralnog komiteta KPJ. Za vreme izbora 1927. godine, zbog pristajanja na saradnju s drugim političkim strankama, bio je partijski kažnjen. Godine 1929. emigrirao je u Argentinu.

Iz Južne Amerike je došao u Pariz krajem 1930-ih.[4] U to vreme u Parizu je boravio Ante Ciliga, koji je pokušavao da upozna javnost sa razmerama staljinističkog terora. Baljkas ga je prvo nagovarao da ne piše protiv SSSR-a, jer da to »u sadašnjim prilikama koristi samo reakciji«.[6] Nakon toga, Baljkas ga je napao kao lažova i plaćenika, kritizirajući časopis »Novu Evropu« što je dala prostor Ciligi za vođenje »kampanje« protiv Sovjetskog Saveza, po narudžbi fašističke Italije.[6]

Baljkas se iz Pariza vraća u Split i opet ulazi u Pokrajinski komitet za Dalmaciju.

Sukob sa Titom uredi

Glavni članak: KPJ tokom Velike čistke

U toku velike čistke, na sednici sredinom marta 1939. godine, Brozov Centralni komitet KPJ isključuje Baljkasa, zajedno sa Jelaskom i Marićem iz KPJ, jer su bili nosioci frakcionaštva u Dalmaciji, suprotstavljajući se političkom pravcu novog rukovodstva KPJ na čelu s Josipom Brozom.

Ivan Baljkas je zvanično isljučen „teških veza sa trockistima i obaveštenja istih o partijskim tajnama kao npr. Darsulu u Francuskoj“.[4] Tada je Broz isključio vodeće komuniste iz Dalmacije i raspustio njihov Pokrajinski komitet.[1]

Drugi svetski rat uredi

Od 1941. do kapitulacije Italije u septembru 1943. godine, bio je internisan u logoru „Ariana Irpina“, nakon čega se pridružuje Narodnooslobodilačkom pokretu.

Poslerati period uredi

Posle rata radio je u novinstvu. Bio je glavni urednik „Narodnog lista“ i „Slobodne Dalmacije“, te lektor u „Vjesniku u srijedu“.

Umro je 14. marta 1977. godine u Zagrebu. Sahranjen je na zagrebačkom groblju Mirogoj.

Publicistički rad uredi

Baljkas se bavio i publicističkim radom. Godine 1919. zajedno sa K. Brajerom i V. Matačićem pokreće „Crveni vijak“, a u maju iste godine postao je odgovorni urednik splitskog „Oslobođenja“, koje je izdavao sve do kraja 1920. godine. Godine 1923. uređuje šibenske novine „Fabrika i njiva“, list za socijalističku i političku nauku, a u proleće 1925. godine postaje urednik „Borbe“, organa NRPJ.

Izdavao je priloge i članke u mnogim periodicima: „Radničke novine“ (1918), „Oslobođenje“ (1919, 1920), „Borba, socijalistički kalendar“ (1920), „Radničko jedinstvo“ (1922), „Borba“ (Zagreb 1923, 1924), „Radnik“ (1923), „Hrvatska riječ“ (Split 1924), „Okovani radnik“ (1924), „Radnička borba“ (1924, 1925), „Jadranska pošta“ (1927, 1928), „Organizovani radnik“ (1928), „Radnički odjek“ (1928), „Književnik“ (1936), „Kultura“ (1937, 1938), „Pučki kalendar“ (1937), „Nova Evropa“ (1938).

Od 1. marta 1928. godine izdaje i uređuje list „Radnički odjek“, sve dok nije bio zabranjen 15. septembra iste godine. Uglavnom je sarađivao u radničkoj štampi, posebno pišući o Radničkoj komori u Splitu, težačkom pitanju, te vodeći polemike sa S. Bućom i Antom Ciligom, nakon što se dotični vratio iz Sovjetskog Saveza.

Neka njegova dela su:

  • „O oblasnom proračunu splitske oblasti za godinu 1927.“. Zagreb, 1927.
  • „Agenti buržoazije u radničkim ustanovama“. Split, 1928.

Literatura uredi

Izvori uredi

  1. 1,0 1,1 Ruka dželata
  2. Branko Petranović, Momčilo Zečević: JUGOSLAVIJA 1918-1988[mrtav link] (poglavlje ORGANIZACIONO-IDEOLOŠKO SAZREVANJE KPJ U PREDVEČERJE APRILSKOG RATA)
  3. Milan Vesović, Revolucionarna štampa u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca (str. 46), Beograd, 1979.
  4. 4,0 4,1 4,2 Živojin Pavlović, Bilans sovjetskog termidora: Prikaz i otkrića o delatnosti i organizaciji Staljinskog terora
  5. Milan Vesović, Revolucionarna štampa u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca (str. 93), Beograd, 1979.
  6. 6,0 6,1 Ivan Očak: Dr. Ante Ciliga – otpadnik komunizma i staljinske čistke

Vidi još uredi

Spoljašnje veze uredi