Italijanska uprava za Kvarner

Italijanska uprava za Kvarner
Reggenza Italiana del Carnaro
Samoproglašena nepriznata država
Flag of the Free State of Fiume.svg
1919.1920. Flag of the Free State of Fiume.svg
Zastava Grb
Zastava Grb
GesloQUIS CONTRA NOS?
(sh. "Tko protiv nas?")
Lokacija Italijanske uprave za Kvarner
Glavni grad Rijeka
Jezik/ci italijanski jezik
Vlada Autoritarna republika
Commandante
 - 1919. – 1920. Gabriele D'Annunzio
Legislatura Arengo del Carnaro
 - Gornji dom Consiglio degli Ottimi
 - Donji dom Consiglio dei Provvisori
Historija Međuratni period
 - D'Annunzijev puč 12. rujna 1919.
 - Kvarnerska povelja 8. rujna 1920.
 - Rapalski ugovor 12. studenog 1920.
 - Predaja 30. prosinca 1920.
Danas dio  Hrvatska

Italijanska uprava za Kvarner (italijanski: Reggenza Italiana del Carnaro) bila je država koju je Gabriele D'Annunzio proglasio u Rijeci 12. rujna 1920. godine. Ova samoproglašena država nikada nije dobila međunarodno priznanje i u prosincu ju je zamijenila Slobodna Država Rijeka.

HistorijaUredi

Zbog odluke o mogućoj predaji Rijeke na Pariškoj mirovnoj konferenciji, D'Annunzijevi crnokošuljaši 12. rujna 1919. zauzimaju grad i prisiljavaju američke, britanske i francuske snage na povlačenje. Iako su D'Annunzijeve pristaše smatrale da će Italija anektirati Rijeku, to se nije dogodilo. Italija je umjesto toga započela blokadu Rijeke, zahtijevajući da se pobunjenici predaju.

Nakon toga, D'Annunzio je proglasio Italijansku upravu za Kvarner s "ustavom" koji je sadržavao mnoge elemente talijanskog fašizma i u kojem je on dobio titulu vođe (Commandante). Budući da D'Annunzio nije priznavao Rapalski ugovor, najavio je rat Italiji. Na kraju je predao grad u prosincu 1920. nakon bombardiranja talijanske mornarice (događaj znan kao Krvavi Božić).

Kvarnerska poveljaUredi

Glavni članak: Kvarnerska povelja
 
D'Annunzio na poštanskoj marki Rijeke, 1920. godine

Kvarnerska povelja (italijanski: Carta del Carnaro) figurirala je kao ustav D'Annunzijeve uprave, a bila je spoj anarhističkih, fašističkih i demokratskih republikanskih ideja. D'Annunzija se često smatra prethodnikom ideala i metoda talijanskog fašizma. Ovaj ustav je D'Annunzio napisao zajedno sa sindikalistom Alcesteom De Ambrisom, koji je izrado politički i pravni okvir ovog dokumenta, dok ga je D'Annunzio pjesnički uljepšao. De Ambris je bio na čelu skupine pobunjenih talijanskih mornara koji su ustupili svoj brod D'Annunziju. Poveljom je osnovana korporativistička država s devet udruženja koji su predstavljali razne gospodarske sektore s obveznim članstvom. U desetom takvom udruženju, koje je osmislio sam D'Annunzio, bili bi superiorniji pojedinci.

Zakonodavna vlast sastojala se od dva doma (Consiglio degli Ottimi i Consiglio dei Provvisori), čije bi zajedničke sjednice (Arengo del Carnaro) odlučivale o stranim sporazumima, dopunama ustava i imenovanju diktatora u slučaju nužde. Poveljom je kao glavnom načelu države određena "glazba".

PovezanoUredi

Vanjske vezeUredi