Isus Nazarećanin (hebr. Yeshu ha-Nosri) je u Talmudu, svetom spisu judaizma, prikazan prilično drugačije od tradicionalnog hrišćanskog viđenja.

Komplet Vavilonskog Talmuda.

Prema talmudskom predanju, Isusova majka je bila siromašna jevrejska devojka, koju je muž, tesar po zanimanju, oterao zbog preljube sa rimskim vojnikom po imenu Panthera. Napuštena od muža i prezrena od društva, Marija je rodila Isusa. Zbog bijede i siromaštva Isus je otišao u Egipat, gde je izučio magiju. Uvjeren u svoje vještine, vratio se u rodnu Palestinu i predstavljao sebe bogom.[1] Nakon što je okupio brojne učenike i stekao veliku popularnost, osuđen je kao jeretik i pogubljen uoči praznika Pashe.

Ovi navodi o Isusu verovatno datiraju iz tanaitskog perioda (70-200 n.e.).[2] Talmudsko viđenje Isusa za mnoge hrišćane predstavlja bogohuljenje i tokom istorije je bilo jedna od glavnih prepreka verskom dijalogu hrišćanstva i judaizma. Sličan prikaz Isusa se nalazi i u potonjem jevrejskom spisu Toledot Ješu (život Isusa), koji je kružio jevrejskim zajednicama tokom srednjeg veka. Jevrejsko viđenje Isusa je tokom povesti izazvalo čitav talas anti-semitske literature na zapadu.[3]

Hrišćanska cenzura

uredi

U srednjem veku ovakav prikaz Isusa je izazvao seriju kritika judaizma od strane hrišćanske crkve, uključujući raspravu u Parizu, raspravu u Barseloni i raspravu u Tortosi, tokom kojih je jedna od glavnih optužbi bila da Talmud sadrži uvredljive reference na Isusa.[4] Kao rezultat ovih rasprava, Katolička crkva je naredila cenzuru Talmuda. Od tada, u mnogim izdanjima su reference na Isusa odstranjene ili menjane. Scholar Peter Schaefer compared several editions and documented some alterations as illustrated in the following table:[5]

Izdanje / Rukopis Pasus o pogubljenju
(Sanhedrin 43 a-b)
Pasus o kazni u paklu
(b Gittin 57a)
Pasus o učenicima
(Sanhedrin 43 a-b)
Herzog 1 u predvečerje Pashe obesili su Isusa Nazarećanina Isus Nazarećanin je imao pet učenika
Vatican 130 on je otišao i doveo Isusa Nazarećanina
Vatican 140 on je otišao i doveo Isusa
Munich 95 u predvečerje Pashe obesili su [ime izbrisano] on je otišao i doveo Isusa [tekst izbrisan]
Firenze II.1.8-9 na šabat čak i u predvečerje Pashe obesili su Isusa Nazarećanina Isus Nazarećanin je imao pet učenika
Karlsruhe 2 u predvečerje Pashe obesili su Isusa Nazarećanina Isus Nazarećanin je imao pet učenika
Barco u predvečerje Pashe obesili su [nije čitljivo] [nije čitljivo] je imao pet učenika
Soncino u predvečerje Pashe obesili su [nije čitljivo] on je otišao i doveo [ime nedostaje]
Vilna [ceo pasus izbrisao cenzor] on je otišao i doveo grešnike Israela [ceo pasus izbrisao cenzor]

Tek u 20. veku nova izdanja obnavljaju cenzurisan materijal, kao što je englesko Soncino izdanje 1935.[6]

Talmudski navodi

uredi

Postoji više pasusa Talmuda za koji proučavaoci smatraju da se odnose na Isusa. Sledeći se smatraju kontroverznijim i značajnijim:[7][8][9]

Talmud prenosi da je Yeshu imao pet učenika - Matai, Nekai, Netzer, Buni i Todah - i svi su osuđeni na smrt od sanhedrina:

Naš rabini uče da je Isus Nazarećanin imao pet učenika, a to su: Mataj, Nakaj, Necer, Buni i Todah.[10][11][12][13]

Učitelj je rekao: "Isus Nazarećanin praktikuje magiju i vara i zavodi Izrael na stranputicu."[14][15] [16][17]

 
Rasprava između jevrejskih i hrišćanskih učenjaka (drvorez, 1483).

"Isus sin Stade je Isus sin Pandera?"


Rav Hisda reče: "Muž je bio Stada a ljubavnik Pandera."
"Ali nije li joj suprug Papos sin Jehude, a majka Stada?"
"Ne, Isusova majka je bila Mirjam, koja je puštala kosu da joj raste duga, i zvala se Stada.

Pumbedita kaza o njoj: "Ona je bila neverna svome mužu ".[18][19][20][21]

Jakov ... je došao da ga leči u ime Isusa sina Pantere.[22]

Govorio mi je reči jeresi u ime Isusa sina Pantire.[23]

U predvečerje Pashe, Isus Nazarećanin je obješen. A vjesnik iziđe četrdeset dana prije toga navješćujući: "Isus Nazarećanin će biti kamenovan jer je praktikovao čarobnjaštvo i podstrekivao i zavodio Izrael na idolopoklonstvo. Ko zna bilo što u odbranu može doći i izjaviti to." Međutim, pošto nisu našli ništa u njegovu odbranu objesili su ga u predvečerje Pashe.



Ulla je rekao: Pretpostavljate li da je Isus Nazarećanin bio jedan od onih za koga se može podneti odbrana? On je bio mešit (neko ko podstiče Izrael na idolopoklonstvo), o kome Milostivi [Bog] kaže: 'Ne pokaži mu saosećanja i ne štiti ga' (Ponovljeni zakoni 13:9). Sa Isusom Nazarećaninom je bilo drugačije. Jer on je bio blizak vlastima.[11][24][25][26]

Zanimljivo je da Talmud tvrdi da je Isus bio blizak vlastima. Eventualna paralela koja se tome može naći u hrišćanskim izvorima jeste da je zajedno sa Isusovom družinom išla i Jovana, žena Herodovog upravitelja Huze.[27]

Srodni Kelsovi navodi

uredi
 
Grob vojnika Panthere, kojeg povezuju sa "Isusovim biološkim ocem".
Glavni članci: Kelsos i Istinski logos

Platonistički filozof Kelsos oko 178. godine u svome delu Istinski logos piše o jevrejskom viđenju Isusa, koje navodi nasuprot hrišćanskim dogmama. Proučavaoci su uočili značajne paralele (Marijina preljuba, očevo ime "Panthera", boravak u Egiptu, magične moći) između Kelsovih navoda i Talmuda.[28] U Kelsovom delu, jedan Jevrejin kaže:

[Isus] potiče sa jevrejskog sela i od siromašne seljanke koja je zarađivala za život predenjem. On kaže da ju je oterao njen muž, stolar po zanimanju, jer je bila osuđena za preljubu. Dalje kaže da nakon što ju je oterao njen muž i dok je lutala okolo osramoćena, tajno je rodila Isusa. On tvrdi da zato što je [Isus] bio siromašan zaposlio se kao radnik u Egiptu, i tamo se okušao u određenim magijskim moćima na koje su Egipćani ponosni; vratio se uobražen, zbog tih moći, i na osnovu njih sebi dodelio zvanje Boga ... Isusova majka je opisana kao ostavljena od stolara za kog je bila zaručena, kada je osuđena za preljubu i dobila dete sa određenim vojnikom po imenu Panthera.[20][29]

Ovi Kelsovi navodi su takođe odbačeni od strane hrišćana, a njegovo pisanje je posmatrano kao bogohuljenje.

Kritička analiza

uredi
 
Stranica babilonskog Talmuda iz 15. veka.

Neki naučnici smatraju da Talmud ne pruža nikakve istorijske podatke o Isusu, već ove navode vide isključivo kao kritiku hrišćanskog mesije.[30] Drugi naučnici, pak, smatraju da Talmud pruža određene podatke o Isusu kao istorijskoj ličnosti.[31] Oni tvrde da značaj Talmuda kao ranog izvora leži u tome što daje "protivničko viđenje" Isusa. Oni iz Talmuda izvlače sledeće činjenice:[32]

  • Postojala je religiozna ličnost po imenu Isus.
  • Njegova majka je bila Marija, i ona je bila udata za stolara.
  • Marija je bila optužena da je zatrudnela van braka i verovalo se da njen verenik nije otac Isusa.
  • Isus je išao u Egipat.
  • Isus je bio verski učitelj.
  • Isus je imao brojne učenike.
  • Učenici su lečili u ime Isusa.
  • Isus je izvodio čudesna dela, koja su mnogi doživljavali kao čarobnjaštvo.
  • Kada je postao naširoko poznat, optužen je za upražnjavanje magije i odvođenje Izraela na stranputicu.
  • Svi su ga napustili i niko došao u njegovu odbranu.
  • Pogubljen je uoči praznika Pashe.

Na osnovu kritičke analize podataka iz Talmuda, i drugih ranih izvora, naučnici pokušavaju da rekonstruišu lik istorijskog Isusa.

Izvori

uredi
  1. Robert E. Van Voorst, Jesus outside the New Testament, Wm. B. Eerdmans Publishing, 2000. pp 64-65
  2. Theissen, Gerd and Annette Merz. The historical Jesus: a comprehensive guide. Fortress Press. 1998. translated from German (1996 edition)
  3. Rodkinson, pp 104-105
  4. Maccoby, Hyam, Judaism on Trial
  5. English translations from Schaefer, pp 133–140
  6. Schaefer, p 132
  7. Google Link
  8. Bernhard Pick, The Talmud: What It Is and What It Knows of Jesus and His Followers, Kessinger Publishing, LLC, 2007. p v-ix
  9. Edgar V. McKnight, Jesus Christ in history and Scripture, Mercer University Press, 1999. pp 28-29
  10. Google Link
  11. 11,0 11,1 Talmud Sanhedrin 43a
  12. Peter Schäfer, Jesus in the Talmud, Princeton University Press, 2007. p 75
  13. Bernhard Pick, The Talmud: What It Is and What It Knows of Jesus and His Followers, Kessinger Publishing, LLC, 2007. p 116
  14. Google Link
  15. Talmud Sanhedrin 107b, Sotah 47a
  16. Peter Schäfer, Jesus in the Talmud, Princeton University Press, 2007. p 35
  17. Bernhard Pick, The Talmud: What It Is and What It Knows of Jesus and His Followers, Kessinger Publishing, LLC, 2007. p 114
  18. Talmud Shabbat 104b, Sanhedrin 67a
  19. Peter Schäfer, Jesus in the Talmud, Princeton University Press, 2007. p 18-19
  20. 20,0 20,1 Bernhard Pick, The Talmud: What It Is and What It Knows of Jesus and His Followers, Kessinger Publishing, LLC, 2007. p 117-120
  21. Google Link
  22. Tosefta Hullin 2:22f
  23. Tosefta Hullin 2:24
  24. Google Link
  25. Peter Schäfer, Jesus in the Talmud, Princeton University Press, 2007. p 64-65
  26. Bernhard Pick, The Talmud: What It Is and What It Knows of Jesus and His Followers, Kessinger Publishing, LLC, 2007. p 115
  27. Jevanđelje po Luki 8:1-3
  28. Schaefer, p 18
  29. Celsus' quote from Peter Schäfer, Jesus in the Talmud, Princeton University Press, 2007. p 18-19
    • Thiessen and Merz draw on Dalman (1893), Maier (1982), and Thoma (1990) in reaching this conclusion. Theissen, Gerd and Annette Merz. The historical Jesus: a comprehensive guide. Fortress Press. 1998. translated from German (1996 edition). p. 74-76.
    • The Jesus Narrative In The Talmud pp 1-2
    • See also Jeffrey Rubenstein, Rabbinic Stories (The Classics of Western Spirituality) New York: The Paulist Press, 2002 & Daniel Boyarin, Dying for God: Martyrdom and the Making of Christianity and Judaism, Stanford University Press, 1999.
  30. Theissen p 75:
    "[some authors conclude that the Talmud's passages] have no independent historical value. In contrast to this, other authors, e.g. Klausner, believe that they can discover at least some old and historically reliable traditions in the Talmud".
    Theissen cites Klausner, Jesus of Nazareth, pp 18-46
    • Robert E. Van Voorst, Jesus outside the New Testament: an introduction to the ancient evidence, Wm. B. Eerdmans Publishing, 2000. pp 111-120
    • Norman Perrin, The New Testament, an introduction: proclamation and parenesis, myth and history, Harcourt Brace Jovanovich, 1982. pp 407-408
    • R. Travers Herford, Christianity in Talmud and Midrash, KTAV Publishing House Inc, 2007. pp 35-96
    • C. H. Dodd, Historical Tradition in the Fourth Gospel, Cambridge University Press, 1976. pp 303-305
    • George R. Honig, The Alexandria Letter, BookPros, LLC, 2010. pp 259-260
    • Schaefer

Povezano

uredi

Eksterni linkovi

uredi