Istopolni brak u Holandiji

(Preusmjereno sa stranice Istospolni brak u Holandiji)

U Holandiji su istopolni brakovi legalizovani od 1. aprila, 2001., čime je Holandija postala prva zemlja koja je legalizovala istopolne brakove u svetu.

Zakonski status istopolnih
zajednica
Brak

Argentina
Belgija
Brazil
Danska1
Finska
Francuska
Holandija2
Irska
Island
Južna Afrika
Kanada

Kolumbija
Luksemburg
Norveška
Novi Zeland3
Portugal
SAD4
Španija
Švedska
Ujedinjeno Kraljevstvo5
Urugvaj

Legalan u delovima država

Meksiko (7 saveznih država)

Napomene

1 Bez Farskih otoka.
2 Bez Arube, Curaçaoa i Sint Maartena.
3 Samo Novi Zeland bez ostalih teritorija.
4 SAD i teritoriji Guam, Sjeverni Marijanski Otoci, Portoriko, Američki Djevičanski otoci i neka plemena.
5 Engleska, Vels, Škotska i Pitkern bez Sjeverne Irske.
6 Sjeverna Irska, Otok Man, Jersey i Gibraltar.


* Nije jos stupilo na snagu.

Portal LGBT

Registrovano partnerstvo uredi

Zakon o registrovanom partnerstvu (Geregistreerd partnerschap) je stupio na snagu 1. januara, 1998. Zakon je imao svrhu da obezbedi alternativu istopolnim parovima, koji tada nisu mogli da se venčaju, i da im ponudi prava i beneficije koje su garantovane brakom. Registrovano partnerstvo mogu da sklope i heteroseksualni parovi. Broj heteroseksualnih registrovanih partnerstava sklopljenih između 1998. i 2001. dostiže jednu trećinu ukupnog broja. Zakonski gledano, registrovano partnerstvo predviđa ista prava i obaveze koje daje i brak.

Zakon o braku uredi

Još sredinom 1980-ih grupa aktivista sakupljenih oko Henk Krola, urednika časopisa Gay Kranta, podneli su zahtev vladi za odobrenje istopolnih brakova. Parlament je 1995. godine odlučio da kreira specijalnu komisiju koja će ispitati mogućnosti legalizacije istopolnih brakova. U to vreme demohrišćani po prvi put od uvođenja demokratije u Holandiji, nisu bili u vladajućoj koaliciji. Komisija je svoj rad završila 1997. godine sa zaključkom da bi građanski brak mogao da se dozvoli istopolnim parovima. Posle izbora 1998. godine vlada je obećala da će se pozabaviti ovim pitanjem. Septembra 2000. godine Parlament je diskutovao o predlogu zakona o istopolnim brakovima.

Donji dom Parlamenta je dao podršku zakonu sa 109 glasova „za“ i 33 glasa „protiv“. Gornji dom Parlamenta je usvojio zakon 19. decembra, 2000. Samo su hrišćanske partije, koje su tada imale 26 od 75 mesta, glasale protiv. Iako je Hrišćansko-demokratski apel (CDA) sada (2006.) najveća partija u vladajućoj koaliciji, nema ni najamnjih naznaka da će zakon biti promenjen.

Glavni član zakona menja postojeći član o braku (1:30) u Građanskom zakonu (Burgerlijk Wetboek):

Een huwelijk kan worden aangegaan door twee personen van verschillend of van gelijk geslacht.

(Brak se može sklopiti između dve osobe različitog ili istog pola. )

Odmah po ponoći, 1. aprila, 2001., kada je zakon stupio na snagu, prva četiri istopolna para venčana su u Amsterdamu. Svečanost venčanja obavio je gradonačelnik Job Cohen lično, koji je posebno za ovu priliku postao matičar.

Istopolni brak u Holandiji nije drugačiji od braka, već je samo varijanta u kojoj su oba partnera, odnosno obe partnerke istog pola. Time, brak dve žene ili brak dva muškarca ima iste uslove i pravne konsekvence kao i brak između žene i muškarca:

  • Uslovi pod kojima se brak sklapa, reguliše u toku trajanja i, eventualno, raskida su isti;
  • Obaveze i prava venčanih parova su iste.

Ipak, postoje dve bitne razlike:

  • Dete, koje se rodi u lezbejskom braku, neće se automatski smatrati detetom obe partnerke. Partnerka biološke majke mora da prođe kroz proces usvajanja deteta da bi joj bio priznat zakonski status ko-majke. U heteroseksualom braku muški partner postaje automatski otac deteta rođenog u braku.
  • Holandija ne garantuje da će sklopljeni brakovi između dva muškarca, odnosno između dve žene biti priznati u inostranstvu. Istopolni brakovi biće priznati verovatno samo u državama koje priznaju istopolna partnertva ili istopolne brakove.

Registrovano partnerstvo daje ista prava i obaveze kao i brak (bilo heteroseksaulnim ili istopolnim parovima), ali se raskida lakše nego što je slučaj sa brakom. Većina parova se odlučuje radije za registrovano partnerstvo nego za brak.

Usvajanje dece uredi

Istopolni parovi mogu zajedno (partneradoptie) da usvajaju decu od 1998. godine. Problem, međutim, nastaje kada gej ili lezbejski par želi da usvoji dete iz inostranstva. Zakoni mnogih država ne dozvoljavaju usvajanje dece od strane istopolnih parova, tako da još uvek nije moguće da istopolni parovi usvoje decu van Holandije.

Holandski Antili i Aruba uredi

Holandski Antili i Aruba ne priznaju istopolne brakove. Vlasti na Arubi su 2004. godine odbile da venčaju lezbejski par, koji se tu preselio iz Holandije. Posle niza tužbi i žalbi, i dalje se očekuje konačna odluka Vrhovnog suda.

Protivnici uredi

Postojao je izuzetno jak otpor prema donošenju zakona o istopolnim brakovima pre svega među fundamentalističkim religijskim grupama (npr. Khalil el-Moumni). Kada je zakon izglasan u Parlamentu, Protestantska crkva Holandije je odlučila da pojedinačne crkve treba same da odluče da li će blagosloviti istopolne parove kao zajednice ljubavi i vere pred Bogom; u praksi mnoge crkve obavljaju ceremonije davanja blagoslova istopolnim parovima[1]

Lokalne vlade su u obavezi da venčavaju istopolne parove i to se zahteva i od njihovih službenika i službenica. Ipak, ako u radnom ugovoru ova obaveza nije navedena (ugovor je sklopljen pre donošenja zakona, na primer), službenici i službenice ne mogu dobiti otkaz u slučaju da odbiju da obave sklapanje istopolnog braka. Neke lokalne kancelarije su odlučile da ne primoravaju svoje osoblje da obavljaju ceremonije sklapanja istopolnih brakova ukoliko oni to ne žele (ovo je obično odluka članova i članica hrišćanskih političkih stranaka). Takva odluka se brani stavom da istopolni par ne bi imao koristi od ovoga, jer ako službenik/ca nije srećan/srećna pri obavljanju ove dužnosti, mogao/la bi da pokvari svečanu priliku venčanja.

Prema ispitivanjima javnog mnenja u Evropskoj uniji iz 2006. godine, Holandija je država sa najvećom podrškom istopolnim brakovima. Čak 82% stanovništva podržava istopolne brakove[2]

Statistika uredi

Prema nepotpunim procenama Statističkog centra Holandije u prvih 6 meseci broj sklopljenih istopolnih brakova su dostigli 3.6% od ukupnog broja venčanih parova. Do juna 2004. godine više od 6.000 istopolnih parova je venčano. Centar za statistiku je marta 2006. izašao sa procenama o broju venčanja po godinama: 2001. – 2.500; 2002. – 1.800; 2004. – 1.200; i 2005. – 1.100. Centar je takođe primetio i znatan pad ukupnog broja bakova u poslednjih pet godina[3].

Vidi dalje uredi

Izvori uredi

  1. „The Uniting Protestant Churches in the Netherlands and homosexuality”. Protestant Church in the Netherlands. Arhivirano iz originala na datum 2007-03-11. Pristupljeno 26.1.2007. 
  2. The Associated Press (18.12.2006.). „Europe Split On Gay Marriage”. 365Gay.com. Arhivirano iz originala na datum 2007-01-02. Pristupljeno 26.1.2007. 
  3. Malcolm Thornberry (20.3.2006.). „Netherlands' Gay Marriages Level Off”. 365Gay.com. Arhivirano iz originala na datum 2006-03-23. Pristupljeno 26.1.2007.