Istorija Srbije pod Habzburškom monarhijom

Ovaj članak je dio serije
Historija Srbije

Srednjovjekovna Srbija
Raška
Srpsko Carstvo
Moravska Srbija
Bitka na Kosovu
Srpska Despotovina
Osmanska Srbija
Smederevski sandžak
Austrijska Srbija
Prvi srpski ustanak
Drugi srpski ustanak
Moderna Srbija
Kneževina Srbija
Kraljevina Srbija
Srbija u Prvom svjetskom ratu
Kraljevina Jugoslavija
Nedićeva Srbija
SFRJ
Srbija u jugoslovenskim ratovima
SR Jugoslavija
Srbija i Crna Gora
Republika Srbija
Historija Vojvodine
Historija Kosova
Ova kutijica: pogledaj  razgovor  uredi

Delovi teritorije današnje Srbije bili su pod vlašću Habzburške monarhije od 1687. do 1918. godine. Habzburška kontrola nad ovim područjima započela je habzburškom pobedom nad Osmanlijama u Velikom turskom ratu, a završila se habzburškim porazom u Prvom svetskom ratu. Habzburška monarhija je uglavnom kontrolisala delove teritorije današnje Srbije severno od Save i Dunava, ali se njena kontrola povremeno protezala i na područja južno od ovih reka.

Uspostavljanje habzburške kontrole uredi

 
Paja Jovanović, Seoba Srba

Nakon neuspešne osmanske opsade Beča 1683. godine, Habzburška monarhija pokreće vojnu kampanju sa ciljem zauzimanja osmanskih teritorija. 1687. godine, trupe Habzburške monarhije uspostavljaju kontrolu nad severozapadnim delom Bačke (Apatin, Sombor, Subotica), da bi do 1690. godine zauzele veći deo teritorije današnje Srbije i na jugu stigle do Skoplja. Ovim trupama se pridružilo i lokalno srpsko stanovništvo, koje je tokom habzburškog vojnog povlačenja, a u strahu od osmanske osvete, napustilo jedan deo teritorija južno od Save i Dunava i preselilo se u delove Panonske nizije, koje su kontrolisali Habzburzi. Ovaj događaj je ostao poznat u istoriji kao Velika seoba Srba.

Karlovačkim mirom iz 1699. godine, uspostavljene su granice između Habzburške monarhije i Osmanskog carstva, a Habzburškoj monarhiji je tada pripala Bačka i severozapadni deo Srema, dok su u sastavu Osmanskog carstva ostali jugoistočni Srem, Banat i područja južno od Save i Dunava. Habzburške vlasti su delove Bačke i Srema uključile u Vojnu granicu, a ostatak su priključili svojim krunskim zemljama Kraljevini Slavoniji (Srem) i Kraljevini Ugarskoj (Bačka). U delu Bačke koji je uključen u Kraljevinu Ugarsku uspostavljene su Bačka i Bodroška županija.

Proširenje habzburške teritorije uredi

 
Granice i teritorije Habzburške monarhije na području današnje Srbije nakon Požarevačkog mira iz 1718.
 
Srbin, habzburški vojnik, u Sremu, 1742.

Nakon Požarevačkog mira iz 1718. godine, Habzburškoj monarhiji su pripali i jugoistočni Srem, Banat, kao i neki delovi teritorije današnje Srbije južno od Save i Dunava - Mačva, Šumadija, deo istočne Srbije, itd. Monarhija je jugoistočni Srem uključila u Kraljevinu Slavoniju, dok je na ostatku svojih novih teritorija na području današnje Srbije uspostavila dve nove krunske zemlje - Kraljevinu Srbiju i Tamiški Banat.

Beogradski mir i Srbi u Monarhiji uredi

Beogradskim mirom iz 1739. godine, nova habzburško-osmanska granica se uspostavlja na Savi i Dunavu, čime habzburška Kraljevina Srbija i južni deo Tamiškog Banata ponovo dolaze pod osmansku vlast. Zbog novih državnih granica i društveno-političkih kretanja u zemlji, Habzburška monarhija uskoro reorganizuje svoju upravu u Sremu, Bačkoj i Banatu: između 1743. i 1750. ukida delove vojne granice u Bačkoj i delu Srema, ali uspostavlja nove uz granicu prema Osmanskom carstvu. U Kraljevini Slavoniji, Monarhija 1744. godine umesto vojne zavodi civilnu upravu i uključuje ovu teritoriju u sastav Kraljevine Hrvatske i Kraljevine Ugarske. Slavonija je međutim i dalje imala status krunske zemlje, a u njoj su, prema podacima iz 1790. godine, najbrojniji narod bili Srbi, koji su činili 46,8% stanovništva, dok su drugi po brojnosti bili Hrvati, koji su činili 45,7%. U Vojnoj granici je 1790. godine bilo 42,4% Srba, 35,5% Hrvata, kao i određen broj Rumuna, Mađara i Nemaca.

Krunska zemlja Tamiški Banat ukida se 1778. godine, a njena teritorija se uključuje u habzburšku Kraljevinu Ugarsku. Do druge polovine 18. veka, područja Srema, Bačke i Banata koja su ostala van Vojne granice biće uključena u pet upravnih županija: Sremsku u Sremu, Bačko-bodrošku u Bačkoj (nastala od nekadašnjih zasebnih županija, Bačke i Bodroške), kao i Torontalsku, Tamišku i Krašovsku u Banatu.

Srbi su kao narod u Habzburškoj monarhiji imali kulturno-versku autonomiju, čiji je okvir činila Karlovačka mitropolija, a srpsko stanovništvo je uživalo i određeni autonomni status u Vojnoj granici, kao i u dva autonomna okruga: Velikokikindskom i Potiskom.

Habzburška monarhija će 1789—1790. godine privremeno zauzeti i neke delove teritorije današnje Srbije južno od Save i Dunava, ali će potom biti prinuđena da se povuče sa tog područja.

Revolucija iz 1848—1849, Bahov apsolutizam i Austrougarska uredi

 
Proglašenje Srpske Vojvodine, 1848.
 
Zgrada Karlovačke patrijaršije, 19. vek

Tokom revolucije iz 1848—1849. Srbi u Sremu, Bačkoj i Banatu su proglasili autonomnu Srpsku Vojvodinu, koja je 1849. godine transformisana u novu habzburšku krunsku zemlju pod nazivom Vojvodstvo Srbija i Tamiški Banat. Ovo vojvodstvo se ukida 1860. godine, da bi njegova teritorija tada bila uključena u Kraljevinu Ugarsku (Banat i Bačka) i Kraljevinu Slavoniju (Srem). Nakon ugarsko-hrvatske nagodbe iz 1868. Kraljevina Slavonija i Kraljevina Hrvatska se transformišu u novu krunsku zemlju pod imenom Kraljevina Hrvatska-Slavonija, koja je bila autonomni deo Ugarske u okviru novoformirane Austrougarske. Nakon konačnog ukidanja Vojne granice 1882. godine, svi delovi Srema, Bačke i Banata dolaze pod civilnu (županijsku) vlast.

Kraj habzburške uprave uredi

Nakon austrougarskog (habzburškog) poraza u Prvom svetskom ratu 1918. godine, srpski narod sa područja Bačke, Banata i Srema proglašava prisajedinjenje Kraljevini Srbiji, što je priznato i novim mirovnim ugovorima.

Literatura uredi

  • Dr Dušan J. Popović, Srbi u Vojvodini, knjige 1-3, Novi Sad, 1990.
  • Milan Tutorov, Banatska rapsodija - istorika Zrenjanina i Banata, Novi Sad, 2001.
  • Drago Njegovan, Prisajedinjenje Vojvodine Srbiji, Novi Sad, 2004.
  • Lazo M. Kostić, Srpska Vojvodina i njene manjine, Novi Sad, 1999.
  • Jovan M. Pejin, Iz prošlosti Kikinde, Kikinda, 2000.
  • Čedomir Popov - Slavko Gavrilović, Evropska revolucija i srpski pokret 1848—1849, Beograd - Novi Sad, 1997.
  • Dragomir Jankov, Vojvodina - propadanje jednog regiona, Novi Sad, 2004.
  • Dimitrije Boarov, Politička istorija Vojvodine, Novi Sad, 2001.
  • Dejan Mikavica, Srpska Vojvodina u Habsburškoj monarhiji 1690—1920, Novi Sad, 2005.
  • Miodrag Milin, Vekovima zajedno (Iz istorije srpsko-rumunskih odnosa), Temišvar, 1995.
  • Peter Rokai - Zoltan Đere - Tibor Pal - Aleksandar Kasaš, Istorija Mađara, Beograd, 2002.
  • Alen Dž. P. Tejlor, Habsburška monarhija, Beograd, 2001.
  • Jovan Pejin, Velikomađarski kapric, Zrenjanin, 2007.
  • Istorijski atlas, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva - Zavod za kartografiju „Geokarta“, Beograd, 1999.
  • Školski istorijski atlas, Zavod za izdavanje udžbenika Socijalističke Republike Srbije, Beograd, 1970.
  • Denis Šehić - Demir Šehić, Istorijski atlas Sveta, Beograd, 2007.
  • The Times History of Europe, Times Books, London, 2002.

Vidi još uredi