Istočna filozofija

Istočna filozofija je zajednički naziv za različite filozofske pravce koji su nastali ili se temelje na vjerskim i drugim tradicijama Azije različitim od onih na kojima se temelji zapadna filozofija.

U posljednje vrijeme istočna filozofija je stekla veliku popularnost u zapadnom svijetu, a veliki se napori ulažu da se pronađe što više dodirnih točaka s zapadnom filozofijom i vjerovanjima.

Istočnjačka filozofija i rana zapadna filozofija su slične u interesu o ljudskom postojanju, međutim postoje neke bitne karakteristike. Rana zapadna filozofija i nauka su bile pod uticajem vjerovanja da je Bog kralj svemira. Kao kralj, Bog je stvorio zakone kojima se prirodni svijet pokoravao (npr. zakon gravitacije). U istočnjačkoj filozofiji, prirodni svijet ne prati zakone i jednostavno "jeste". Ljudi mogu tražiti neke pravilnosti i "šablone" u prirodi u toku prirode, ali bilo koji "zakoni" tako odkriveni su proizvod ljudskog shvaćanja. Zapadnjaci pristupaju dubljem razumijevanju koje uključuje primjenu simboličkog mišljenja tj. da priroda stvarnosti moze biti spoznana tako što o njoj razmišljamo na pravi način. Znanost se oslanja na specifičan proces mišljenja (logiku) a vjera na specifične misli (dogme). Istočnjaci pristupaju da nas mišljenje dijeli od razumijevanja stvarnosti. Kad mislimo , preusmjeravamo našu pažnju od stvarnosti prema svijetu simbola i nenadoknadljiva razlika leži između simbola i onoga što simbol prezentuje. Kod istočnjaka, priroda stvarnosti je odkrivena tako što se direktno doživljava, bez misli. To se postiže kroz razne meditacijske procese. Na zapadu, filozofija se uvijek strogo razlikovala od religije (čak i od teologije). Filozofija je u jednu ruku počela kao reakcija protiv religije a u drugu kao reakcija protiv mitova i magije,dok na istoku nema oštre granice između filozofije i religije ili npr. psihologije i religije. Zapadnjaci nastoje pronaći istinu i dokazati je,dok istočnjaci prihvataju datu istinu i više su zainteresovani za traženje ravnoteže.

Povezano

uredi