edit

Interleukin 5 (IL-5) je interleukin koga luče pomoćnički T2 limfociti i mastociti. Deluje na eozinofilne leukocite i izaziva zazrevanje i diferencijaciju) nezrelih i akticaviju „zrelih“ eozinofilnih leukocita. Takođe aktiviše i B limfocite i podstiče ih da stvaraju imunoglobuline (posedno imunoglobuline klase E i imunoglobulina klase A).[1][2][3]

Interleukin 5 (faktor stimulisanja kolonija, eosinofil)

Kristalna struktura ljudskog IL-5
Dostupne strukture
1hul
Identifikatori
SimboliIL5; EDF; IL-5; TRF
Vanjski IDOMIM147850 MGI96557 HomoloGene679 GeneCards: IL5 Gene
Pregled RNK izražavanja
podaci
Ortolozi
VrstaČovekMiš
Entrez356716191
EnsemblENSG00000113525ENSMUSG00000036117
UniProtP05113Q05A89
Ref. Sekv. (iRNK)NM_000879NM_010558
Ref. Sekv. (protein)NP_000870NP_034688
Lokacija (UCSC)Chr 5:
131.91 - 131.91 Mb
Chr 11:
53.56 - 53.57 Mb
PubMed pretraga[1][2]

Dejstvo uredi

IL-5 igra bitnu ulogu u aktivaciji i diferencijaciji eozinofilnih leukocita. Dejstva IL-5 usklađena su sa dejstvom IL-4, koga takođe luče pomoćnički T2 limfociti. IL-4 i IL-5 indukuju stvaranje antitela klase E iz B limfocita, koja su bitna za odbranu od parazitarnih infekcija, ali i za nastanak nekih alergijskih reakcija. Ova antitela se vezuju za antigene na površini parazita, a svojim drugim krajem za eozinofilne leukocita (koji se akumuliraju pod dejstvom IL-5), što dovodi do aktivacije eozinofila i eliminacije parazita. Pod uticajem IL-5 dolazi i do aktivacije B-limfocita, kao i stvaranja antitela klase A.

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. Snežana Živančević-Simonović Aleksandar Đukić. Opšta patološka fiziologija. Kragujevac: Univerzitet u Kragujevcu medicinski fakultet. ISBN 86-82477-65-3. 
  2. Thomas J. Kindt, Richard A. Goldsby, Barbara Anne Osborne, Janis Kuby (2006). Kuby Immunology (6 izd.). New York: W H Freeman and company. ISBN 1-4292-0211-4. 
  3. Mire-Sluis, Anthony R.; Thorpe, Robin, ur. (1998). Cytokines (Handbook of Immunopharmacology). Boston: Academic Press. ISBN 0-12-498340-5. 

Spoljašnje veze uredi