Inglourious Basterds

Inglourious Basterds američki-Njemački je ratni film iz 2009. godine, redatelja Quentina Tarantina. Premijerno je prikazan 20. svibnja 2009. na Filmskom festivalu u Cannesu, u službenu je distribuciju pušten 21. kolovoza. Radnja filma odvija se za vrijeme Drugog svjetskog rata u okupiranoj Francuskoj i prati mladu Židovku Shosannu, vlasnicu pariškog kina, kao i skupinu američkih gerilaca židovskog podrijetla.

Inglourious Basterds
poster
RežijaQuentin Tarantino
ProducentLawrence Bender
ScenarioQuentin Tarantino
UlogeBrad Pitt
Mélanie Laurent
Christoph Waltz
Michael Fassbender
Eli Roth
Diane Kruger
Daniel Brühl
Til Schweiger
FotografijaRobert Richardson
MontažaSally Menke
Distribucija Sjedinjene Države The Weinstein Company
Datum(i) premijere
20. 5. 2009 (2009-05-20) (Cannes)
Trajanje153 min.
Zemlja Sjedinjene Države  Njemačka
Jezikfrancuski
njemački
engleski
talijanski
Budžet70.000.000 USD
Web stranicahttp://inglouriousbasterds-movie.com/
Inglourious Basterds na Internet Movie Database

Engleski naslov filma, Inglourious Basterds, inspiriran je talijanskim ratnim filmom iz 1978., Quel maledetto treno blindato, u SAD-u prevedenom kao The Inglorious Bastards.[1] Tarantino, koji je ujedno i scenarist, na filmu je radio više od 10 godina.[2]

U Hrvatskoj je prikazan 1. rujna. 2009. pod naslovom Nemilosrdni gadovi,[3] a u Srbiji pod naslovom Prokletnici.[4]

Naziv filma

uredi

Najpribližniji prevod na srpskohrvatski jezik bi bio Neslavna kopilad. Originalni naziv inspirisan je nazivom ratnog filma The Inglorious Bastards iz 1978. koji je režirao Enco Kastelari (Enzo Castellari).[5][6] Kada je tokom konferencije na Kanskom filmskom festivalu upitan za objašnjenje pogrešnog spelovanja naziva filma, Tarantino je odgovorio da to neće nikada objasniti.[7] Nakon daljih pritisaka da to učini, Tarantino nije objasnio prvo u u reči Inglourious, ali je rekao da je Basterds način na koji se ta reč kaže ("The Basterds? That's just the way you say it: Basterds").[6][8] Tarantino je kasnije izjavio da je naslov pogrešno napisan kao „baskijanska primesa“.[9] U emisiji Late Show with David Letterman prokomentarisao je da je to „tarantinovski način spelovanja“.[10]

Radnja

uredi

Film, koji je podijeljen na pet poglavlja, započinje 1941. u jednom francuskom selu. SS-Standartenführer Hans Landa (Christoph Waltz), poznat pod nadimkom "Lovac na Židove", posjeti dom francuskog mljekara Perriera LaPaditea (Denis Menochet), za kojeg nacisti sumnjaju da skriva židovsku obitelj Dreyfus. Landa otkrije obitelj ispod kuhinjskog poda te pozove vojnike da ih ustrijele, a masakr koji slijedi jedina preživi djevojka Shosanna (Mélanie Laurent), koja se spasi bijegom.

U SAD-u se za to vrijeme obučava skupina komandosa židovskog podrijetla, koja se ima ubaciti u okupiranu Francusku s ciljem ubijanja njemačkih vojnika na osobito brutalan način i sijanja panike u Trećem Reichu. Skupinu predvodi poručnik Aldo Raine (Brad Pitt). Nakon što skupina pristigne u Francusku, počinju napadi na Nijemce, koje komandosi, prozvani "Nemilosrdnim gadovima" (Inglourious Basterds), ubijaju i skalpiraju, a preživjelima urezuju nacistički kukasti križ na čelo. Pridruži im se i njemački vojnik Hugo Stiglitz (Til Schweiger), kojeg je Raine oslobodio iz zatvora nakon što je ovaj ubio 13 njemačkih časnika.

U ljeto 1944., nedugo nakon savezničkog iskrcavanja na Normandiju, u Parizu ponovo susrećemo Shosannu, koja je sad, pod lažnim imenom Emmanuelle Mimieux, vlasnica jednog pariškog kina. Pristupi joj njemački vojnik Frederick Zoller (Daniel Brühl), ratni junak koji je na ruskoj bojišnici snajperom ubio točno 250 neprijateljskih vojnika i o kojem je snimljen propagandni film Stolz der Nation ("Ponos nacije"), te je pokuša impresionirati. Iako ga ona odbije, on ne odustaje te nagovori njemačkog ministra propagande, Josepha Goebbelsa (Sylvester Groth), da premijeru "Ponosa nacije" održi u Shosanninom kinu. Nakon što sazna da će premijeri nazočiti i Hitler (Martin Wuttke), Göring te Bormann, Shosanna smišlja osvetu zajedno sa svojim dečkom Marcelom (Jacky Ido). Odluči zapaliti kino velikom količinom filmskih rola izrađenih od trinitroceluloze.

Istodobno i "Gadovi" saznaju za premijeru te isplaniraju napad na kino, uz pomoć britanskog tajnog agenta Archieja Hicoxa (Michael Fassbender) i dvostruke špijunke, njemačke filmske zvijezde Bridget von Hammersmark (Diane Kruger). Međutim, njihov sastanak u francuskoj krčmi pođe po zlu i Nijemci ih otkriju. Hicox i Stiglitz ginu u pucnjavi, dok je Bridget ranjena. Ipak, "Gadovi" uspiju doći na premijeru u društvu Bridget s gipsom na nozi, gdje se predstave kao talijanski filmaši. Hans Landa, šef osiguranja premijere, brzo otkrije njihovu krinku i na ispitivanju zadavi Bridget. Nijemci uhite Rainea i Smithsona Utivicha (B. J. Novak), a Landa im, iznenađujuće, ponudi slobodu u zamjenu za vlastiti imunitet nakon rata, s čime se preko radija složi i Raineov zapovjednik (Harvey Keitel).

Za to vrijeme Zoller, kojega muči savjest zbog ubijenih vojnika, ode s premijere kako bi posjetio Shosannu u projekcijskoj sobi. Ona ga ponovo odbije, na što on pobjesni, a ona ga ustrijeli. Umirući, Zoller ubije Shosannu iz svojeg pištolja. Marcel tada zapali hrpu filmske vrpce sakrivene iza filmskog platna i dvoranu zahvati plamen. Uspaničenu masu, među kojima su Hitler i Goebbels, izrešetaju "Gadovi" Donowitz (Eli Roth) i Ulmer (Omar Doom), a aktivira se i eksploziv kojeg su donijeli, usmrtivši sve u kinu.

U krajnjoj sceni, Landa doveze Rainea i Utivicha do Savezničkih linija, gdje se ima namjeru predati. Raine ubije Landinog njemačkog pratitelja, a užasnutom Landi ureže kukasti križ na čelo.

Glumci

uredi
 
Christoph Waltz u Cannesu 2009.

Nagrade i nominacije

uredi

Christoph Waltz osvojio je Oscara za najboljeg sporednog glumca, a film je sveukupno dobio osam nominacija za tu nagradu, među njima i za najbolji film, redatelja i izvorni scenarij. Waltz je osvojio i Zlatni globus za najboljeg sporednog glumca, a film je sveukupno dobio četiri nominacije, među njima i za najbolji film, scenarija i redatelja.

Waltz je osvojio i nagradu BAFTA, a film je nominiran u sveukupno šest kategorije za tu nagradu, među njima i za najboljeg redatelja, najbolji scenarij i najbolju fotografiju. Film je nominiran za Zlatnu palmu u Cannesu, a osvojio je nagradu za najboljeg glumca, Waltza. Nagrade Udruženja njujorških filmskih kritičara također je nagradilo Waltza kao najboljeg sporednog glumca.

Izvori

uredi
  1. Quentin Tarantino on the Inglourious Basterds Trailer, Empire Online, 19. kolovoza 2009.
  2. Quentin Tarantino talks Inglourious Basterds - RT Interview Arhivirano 2009-08-18 na Wayback Machine-u, RottenTomatoes.com, 11. kolovoza 2009.
  3. "Nemilosrdni gadovi" oduševili Hrvate[mrtav link], nacional.hr, 2. rujna 2009.
  4. Nedeljko Kovačić (1. septembar 2009). „Prokletnici”. B92. Arhivirano iz originala na datum 2009-08-27. Pristupljeno 23. februara 2010. 
  5. Katrina Onstad. „Inglourious Basterds Review”. CBC News (CBC). Arhivirano iz originala na datum 2009-08-23. Pristupljeno 23. februara 2010. 
  6. 6,0 6,1 „Inglourious Basterds Guide”. The Guardian (Guardian Media Group). Pristupljeno 23. februara 2010. 
  7. „Inglourious Basterds has one tricky title”. MSNBC.com. Associated Press. August 27, 2009. Pristupljeno 23. februara 2010. 
  8. „Quentin Tarantino on the Inglourious Basterds Trailer”. Empire. Bauer Media Group. February 12, 2009. Pristupljeno 23. februara 2010. 
  9. „Glorious Bastard: Tarantino Talks About His Not-A-Holocaust-Movie”. The Forward. Forward Association, Inc. August 21, 2009. Pristupljeno 23. februara 2010. 
  10. „This Weekend Brad Pitt Is Tarantino's Basterd”. Examiner.com. Clarity Media Group. August 21, 2009. Pristupljeno 23. februara 2010. 

Vanjske poveznice

uredi