Indira Bajramović
Indira Bajramović (rođena 28. januara 1968., Jajce), bosanskohercegovačka je romska aktivistkinja i predsjednica nevladinog Udruženja žena Romkinja "Bolja budućnost" osnovanog 8. februara 2001. u Tuzli.[1] Uz udruženje, koje je prvo takvo u državi, radi na osnaživanju socio-ekonomskih uslova, ravnopravnosti, zapošljavanja i podizanju svjesti o poteškoćama sa kojima se suočavaju nezaposlene Romkinje i žrtve porodičnog nasilja ili zlostavljanja.[4]
| Indira Bajramović | |
 | |
| Rođenje | 28. 1. 1968., Jajce, SR BiH,  SFR Jugoslavija[1]
|
|---|---|
| Prebivalište | Tuzla, Bosna i Hercegovina |
| Etnicitet | Romkinja |
| Zanimanje | aktivist romske nacionalne manjine |
| Nagrade | 2019. EU za integraciju Roma i Romkinja za zapadni Balkan i Tursku,[2] Mirovna nagrada "Goran Bubalo" 2021.[3] |
| Standardizacija infokutija | |
Biografija uredi
Roditelji Indire razveli su se potom njenog rođenja, a brigu o njoj je preuzela njena baka, koja joj je bila najveća podrška u osnovnoj i srednjoj školi. Kao mlada se udala i preselila u Tuzlu, ne završeći srednju školu onako kako je željela. Bez posebne potrebe da se zaposli jer joj je muž imao dobru platu i jer je dobila dijete, kćerku, bila je domaćica, no to joj je dosadilo i htjela je napraviti kakvi doprinos. Uz podršku muža, odlučila se za studiranje na Ekonomskom fakultetu na Univerzitetu u Tuzli, kako zbog diplome, tako i da bude primjer drugim ženama svoje zajednice. Po uzoru na svog pokojnog ujaka koji je volio da uči te završio fakultet, isto je uspjela sama.[5]
Stalna maltretiranja koja doživljavaju romske porodice, kako od bh. institucija, tako i građana, probudila su u Indiri želju da zajedno sa svojim poznanicama osnuje današnje udruženje. Prvotno je bila član jednog muško-dominiranog romskog udruženja u kojem je htjela napraviti ženski ogranak, na što oni nisu pristali, potom čega je iz njega istupila da formira svoje udruženje.[5]
Aktivizam uredi
Udruženje kojemu je voditeljica pruža pomoć ruralnim romskim selima, a na 13,9 hektara zemljišta posjeduju 4 plastenika od po 100m² (uz montažu novih) kojima proizvode oko 4 tone povrća godišnje.[6] Organizovano pokreće programe socio-ekonomskog osnaživanja, ljudskih prava, političke participacije, obrazovanja i zdravstvene zaštite, s preko 300 provedenih lokalnih, nacionalnih i regionalnih projekata i 30.000 korisnica i korisnika. Radi na promicanju ravnopravnog učešća i integracije Romkinja i Roma u svim sferama bosanskohercegovačkog društva, po ciljevima Istanbulske konvencije.[7] Aktivno radi na osposobljavanju žena romske nacionalnosti kroz otvaranja kurseva opismenjavanja, kućnih radinosti, stranih jezika i brojnih drugih.[8] Udruženje je također usredotočeno na obezbjeđivanje hrane i higijenskih proizvoda, kao i školskog pribora, za malu djecu u romskim zajednicama. Financira privatne medicinske preglede siromašnim ženama, posebno na otkrivanju raka dojke.[5]
Od posebne značajnosti su bili tijekom pandemije COVID-19, kada su se udružili s ženskom romskom mrežom BiH, fondacijom tuzlanske zajednice i međunarodnim forumom solidarnosti Emmaus da prvi ustupe pružiti pomoć najugroženijim romskim obiteljima osnovnim namirnicama i zalihama hrane. Pomogla je u koordinaciji distribucije nekoliko stotina obroka svakodnevno od strane dobrovoljaca u području Kiseljaka, kao i nekoliko građevinskih projekata, uključujući fudbalsko igralište i rekonstrukciju oštećenog kanala.[4] Pored pomoći, anketirali su romske zajednice diljem BiH, primajući poražavajuća saznanja o stanjima u kojima oni žive, a koje je pandemija dodatno pogoršala. Nitko od anketiranih nije bio testiran na COVID-19, mali dio učenika je imao uslove da pristupa online nastavi, a neki danima nisu imali hrane. Istakla je veću stopu porodičnog nasilja i diskriminaciju u zdravstvenoj zaštiti, sve posebno odraženo na žene.[9]
Politika uredi
Bajramović se kandidirala za gradsko vijeće Tuzle pod brojem 9 na listi Saveza za bolju budućnost BiH,[10] međutim nije izabrana. Ukupno se kandidiralo 20 Romkinja, od kojih nijedna izabrana, te 47 Roma, od kojih je 6 izabrano. Nedostatak uspjeha žena pripisala je radom u zajednici umjesto na vidljivoj kampanji, kao i podijeli glasova među novim strankama, zbog čega poziva da se na narednom periodu ujedine iza jednog kandidata iz jedne zajednice za koga bi svi glasali. Iako je veoma malen broj izabran, ohrabljujući joj je ipak bio velik broj kandidiranih Roma.[11]
Smatra da je problem učešća Roma kao glasača i, posebno, kandidata na izborima u Bosni i Hercegovini najčešće gurnut u stranu iz javnog diskursa zbog preovlađujućeg etnonacionalizma koji oblikuje izborne debate. Dejtonski mirovni sporazum je ustavno i zakonski uskratio osnovno pravo državljana BiH koji ne pripadaju jednom od tri "konstutivna naroda" da budu birani u tročlano Predsjedništvo i Dom naroda u Parlamentarnoj skupštini. Sporazum, kao i nedostatak interesa za sprovođenje reformi od tada, pravno su kodificirali i normalizirali kršenja prava Roma, te otežava njihov pristup prostorima za donošenje odluka.[12]
Izvori uredi
- ↑ 1,0 1,1 „Indira Bajramović”. Romni.net. Pristupljeno 2022-03-31.
- ↑ „Winners of the 2019 Roma Award for the Western Balkans and Turkey announced” (en). Evropska komisija. 2019-03-19. Pristupljeno 2022-04-08.
- ↑ Alima Čitaković (2022-01-13). „Indira Bajramović: dobitnica Mirovne nagrade „Goran Bubalo“ 2021”. Savjetnici.ba. Arhivirano iz originala na datum 2022-05-17. Pristupljeno 2022-04-08.
- ↑ 4,0 4,1 „Indira Bajramović: “We were the first to enter Roma communities and deliver packages that we personally prepared”” (en). UN Women Europe and Central Asia. Pristupljeno 2022-04-08.
- ↑ 5,0 5,1 5,2 Redakcija, Piše: (2019-04-16). „Indira Bajramović: Romkinja koja pomjera granice”. Azra Magazin. Pristupljeno 2022-04-08.
- ↑ „Opšta ženska Zadruga „Bolja budućnost“”. UŽR "Bolja budućnost" Tuzla. Arhivirano iz originala na datum 2022-05-25. Pristupljeno 2022-04-08.
- ↑ „Istorijat udruženja”. UŽR "Bolja budućnost" Tuzla. Arhivirano iz originala na datum 2022-04-08. Pristupljeno 2022-04-08.
- ↑ Maida Zagorac (Sarajevski otvoreni centar). „Indira Bajramović: Naše društvo ne prihvata većinu manjskih grupa”. Ženska mreža BiH. Pristupljeno 2022-04-08.
- ↑ S, M. R.. „Poražavajući podaci o životu Roma tokom pandemije: Plakali smo kad smo ih obišli”. Radio Sarajevo. Pristupljeno 2022-04-08.
- ↑ „SBB Tuzla: Sadašnji vijećnici predvode listu kandidata za GV Tuzla”. tuzlainfo.ba. Pristupljeno 8. aprila 2022.
- ↑ Redakcija (26. novembra 2020). „IZBORI 2020: Romkinje nisu imale ravnopravan pristup medijima ni predstavljanju tokom kampanje”. UDAR. Pristupljeno 8. aprila 2022.
- ↑ „What do the Bosnian & Herzegovinian Elections Mean for Roma?”. European Roma Rights Centre (ERRC). 2. decembra 2022. Pristupljeno 6. decembra 2022.