Inah (starogrčki: Ἴναχος) bio je, u grčkoj mitologiji, prvi kralj grada Arga, po kojem je ime dobila reka Inah,[1] današnja Panitsa koja plavi zapadnu obalu argivske doline.[2]

Pausanija kaže da je Inah bio najstariji kralj Arga koji je tu reku nazvao po sebi i potom prineo žrtvu boginji Heri. Primećuje i da neki govore kako Inah nije bio smrtnik, nego reka. Kaže i da su Inah, Kefis i Asterion posredovali u sporu oko prevlasti nad Argolidom između Posejdona i Here te da je Posejdon, kad su oni presudili u Herinu korist, njima oduzeo vodu (na drugom mestu piše da je Posejdon za osvetu poplavio tu oblast). Spominje da su Inahove kćeri bile Diomena (Ija) i Mikena.[3]

Premda su i Hijeronim i Evsevije (koji se pozivaju na Kastora sa Rodosa) ― pa još i John Lemprière 1812. godine[4]euhemerovski tvrdili da je Inah bio prvi kralj Arga, a Robert Graves da se radilo o Japetovom potomku, većina modernih naučnika smatra Inaha jednim od rečnih bogova, koji su svi bili sinovi Okeana i Tetide i stoga za Grke bili deo predolimpskog ili "pelaškog" mita; u grčkoj ikonografiji, primećuje Walter Burkert,[5] reke su predstavljane u obliku bika s ljudskom glavom ili ljudskim licem. Prema danajskom osnivačkom mitu, Posejdon je isušio sve izvore vode u Argolidi razgnevljen Inahovom presudom da ta oblast pripada drevnoj boginji Heri; da bi se izborio sa sušom, Danaj je svoje kćeri poslao po vodu. Jedna od njih, Amiona, tražeći vodu spavala je s Posejdonom, a on joj je pokazao izvore vode kod Lerne.[6]

Kako su reke i inače povezane s plodnošću, Inah je imao mnogo dece, od kojih su najvažniji bili njegova dva sina, Foronej i Egijalej ili Fegej, i dve kćeri, Ija i Filodika, žena Leukipova. Kao majku ove dece neki izvori navode iskonsku nimfu jasena Meliju, koja je smatrana majkom Foroneja i Egijaleja, ili Argiju (njegovu sestru), koja se spominje kao majka Ije i takođe Foroneja. Za Iju se ponekad navodi da je biča Inahova i Melijina kći, no ona je zapravo samo Inahova kći, jer se rodila iz Inahovih usta, a smatra se Inahovim i Melijinim detetom jer je rođena kad su njih dvoje bili u braku. Među ostalom Inahovom decom jesu Mikena, duh grada Mikene, videna nimfa Amiona, Meseida, Hiperija i možda Teledika.

Prema jednom mitu o osnivanju Arga, Inah je taj grad utemeljio nakon što jer od te oblasti, uništene u Deukalionovom potopu, ponovo načinio mesto na kome se može živeti, i to tako što je isušio njene močvare, kanalima regulisao tokove reka i iskrčio šume, te u argivsku dolinu doveo ljude s planine.[7]

Sofokle je napisao jednu dramu pod naslovom Inah, koja je verovatno bila satirska igra i od koje je sačuvano samo nekoliko papirusnih fragmenata pronađenih u Oksirinhu i u Tebtunisu (kod današnjeg sela Tell Umm el-Baragat); u toj drami Inah gubi svoju veličanstvenost i pati zbog Zevsove neuzvraćene ljubavi prema Inahovoj kćeri Iji;[8] Hermes na glavi nosi kapu tmine, koja ga čini nevidljivim, ali svira na aulosu uz hor satira; pojavljuju se i div Arg i Irida, kao Herina poslanica, neki "tuđinac" dodirom ruke pretvara Iju u junicu, a na kraju, kako se čini, satiri su oslobođeni ropstva i postaju Inahovi pastiri.[9] Još jedan papirusni fragment Sofoklovog Inaha objavljen je 1960.[10]

U Vergilijevoj Eneidi Inah je jedan od likova predstavljenih na Turnovom štitu.

Argivska genealogija u grčkoj mitologiji
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
Uran
 
Geja
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
Hron
 
Reja
 
Okean
 
Tetija
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
Memfida
 
 
Libija
 
Posejdon
 
 
 
Nil
 
Inah
 
Melija
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
Bel
 
Agenor
 
 
 
Telefasa
 
 
Foronej
 
Ija
 
Zevs
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
Kadmo
 
Kilik
 
Europa
 
Fenik
 
Anhiroja
 
 
 
Epaf
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
Harmonija
 
 
Danaj
 
Egipt
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
Polidor
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
Agava
 
 
Hipermnestra
 
Linkej
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
Autonoja
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
Inona
 
 
 
 
Abant
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
Semela
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
Pret
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

Reference uredi

  1. Pseudo-Apolodor, Biblioteka, II, 1, 1.
  2. TheoiProject:Inakhos
  3. Pausanija, Opis Helade, II, 15, 4.
  4. Lemprière, John (1812). A classical dictionary. Original from Oxford University. 
  5. Walter Burkert, Greek Religion, 1985: "Nature deities" 3.3, str. 175.
  6. Pseudo-Apolodor, Biblioteka, II, 1, 4.
  7. Sholija uz Euripidovog Oresta, 932.
  8. To je možda htonski Zevs, Zevs-Pluto, kako sugeriše Richard Seaford (Richard Seaford, "Black Zeus in Sophocles' Inachos" The Classical Quarterly New Series, 30.1 (1980), str. 23–29.
  9. Rudolf Pfeiffer, Die Netzfischer des Aischylos und der Inachos des Sophokles (Munich: Beck) 1938.
  10. Rudolph Pfeiffer, Ein neues Inachos-Fragment des Sophokles (Munich:Beck) 1958; R.J. Carden, The Papyrus Fragments of Sophocles (de Gruyter) 1974.
Prethodi:
nema
Kralj Arga
Slijedi:
Foronej

Vanjski linkovi uredi