Imre Beer

jugoslovenski i mađarski lekar, revolucionar

Doktor Imre Beer (pseudonim Gorijan, Senta, 20. februar 1905Saratov, 4. avgust 1942) je bio jugoslovenski i mađarski lekar, revolucionar, španski borac, i žrtva staljinističkih čistki.

Imre Beer
Imre Beer
Datum rođenja20. februar 1905.
Mesto rođenjaSenta

 Austrougarska
Datum smrti4. avgust 1942. (37 god.)
Mesto smrtiSaratov,
Ruska SFSR

Sovjetski Savez Sovjetski Savez
Profesijalekar, revolucionar
Član KPSS odpre 1936
Učešće u ratovimaŠpanski građanski rat
SlužbaJugoslovenska vojska
Internacionalne brigade

Biografija uredi

Imre Beer je rođen 20. februara 1905. godine u Senti, tada delu Austro-Ugarske, kao jedino muško od šestoro dece u siromašnoj sitnoburžoaskoj porodici.[1] Pohađao je Gimnaziju u Subotici. Nakon što je maturirao 1923, upisao je studije medicine u Beču. Tamo je došao u kontakt sa radničkim pokretom, te je 1924. godine postao član Mađarske komunističke partije,[1] a 1927. i Komunističke partije Jugoslavije Po završetku studija 1929, služio je pola godine u Vojsci Kraljevine Jugoslavije, a potom se preselio u Berlin.[1]

U Španiju odlazi 1936. godine iz Sovjetskog saveza pod imenom doktor Gojko Gorijan,[2] iako je koristio i pseudonim Oskar Gorjan. Na osnovu toga možemo pretpostaviti da je najverovatnije emigrirao iz Nemačke u Sovjetski savez nakon dolaska nacista na vlast. U Španiji je postao lekar XV internacionalne brigade »Linkoln«, kojom je komandovao Vladimir Ćopić. Bio je urednik časopisa lekara "La voz de la sanidad de la XV división". Lečio je ranjenike u Bici na Jarami.[1] Istakao se kao sposoban organizator:

Gorijan je bio izuzetna ličnost. Malo sam sreo tako blagorodnih ljudi, predanih komunista i sposobnih ljekara — organizatora. Komunista koji ljude okuplja oko sebe, tačnije, oko zajedničkog nam posla, čovjek koji ih vodi i oduševljava, a ne rastjeruje i ne nabada na koplje. Organizator koji u svakom trenutku zna šta hoće, odnosno šta treba i šta je mogućno činiti. (...) Svojim tihim glasom i razboritim načinom izlaganja uspijevao je da pokrene i najumornijeg saputnika.[2]

– Sećanje Gojka Nikoliša na dr Imre Beera

Zahvaljujući svojim organizacionim veštinama, u Republikanskoj vojsci je došao do ranga zapovjednika. Bio je neustrašiv i često je bez problema operisao ljude za vreme nemačkih vazdušnih napada.[1] Imre Beer je bio među poslednjim Interbrigadistima koji su napustili Španiju, 9. februara 1939, skoro mesec i po dana nakon pada Barcelone. Potom je, sa ostacima španske republikanske vojske, prebegao u Francusku i interniran je u koncentracionom logoru Argeles, zajedno sa mnogim Jugoslovenima Interbrigadistima.[2]

Krajem 1939. godine, doktor Beer se vraća u Moskvu i postaje lekar u jednom urgentnom centru. Juna 1941. godine, nakon početka nemačke invazije na Sovjetski savez dobrovoljno se javlja za odlazak na front, ali biva odbijen. 7. jula 1941. godine je uhapšen od strane NKVD-a. Iako ga je 4. jula 1942 godine sud oslobodio svih optužbi, nije pušten iz gulaga, te je streljan 4. avgusta 1942 u Saratovu. Njegov drug i saborac, španski dramaturg Antonio Buero Vallejo pogrešno navodi da je streljan u Odesi, pod optužbom da je nemački špijun.[1] Smatra se da je, kao i mnogi u to vreme, streljan isključivo zato što je u jednom periodu svog života živeo u Nemačkoj.

Govorio je tečno mađarski, nemački, ruski i srpskohrvatski. Jedna ulica u Senti ponela je posle Drugog svetskog rata njegovo ime.

Izvori uredi

Vanjske veze uredi