Impresso kultura
Impresso kultura je kultura starijeg neolita između 6500. i 4600. p.n.e, na području cijelog Sredozemlja od Jonskog i Jadranskog mora do Portugala i sjevernog Maroka.[1] Nastala je u sjeverozapadnoj Grčkoj transformacijom iz protosesklo kulture, odakle dolazi na prostor južne Italije te se širi obalama Sredozemnog mora. Ime je dobila prema načinu ukrašavanja keramičkih posuda utiskivanjem.[2]
Duž jadranske obale i na otocima pojavljuje se između 6100 - 5900. p.n.e. Registrovana je na mnogim nalazištima, u pećinama (Jami na Sredi, Vela jama, Gudnja, Markova špilja) ili na otvorenom (Ižula, Smilčić, Crno vrilo, Danilo), a odatle se kultura širila u unutrašnjost kroz Hercegovinu (Ravlića pećina, Zelena pećina, Žukovska pećina u Viru kod Posušja, Vukove njive kod Posušja, Jejinovača kod Berkovića, Čairi u Stocu, Hateljska pećina) sve do središnje Bosne (Obre I) i Crne Gore (Crvena stijena).[3]
U srednjoj, sjevernoj i sjeveroistočnoj Bosni došlo je do susreta Impreso i Starčevačke kulture i nastala je svojevrsna Starčevačka-impresso kultura, potvrđena na lokalitetima Gornja Tuzla i Obre I. Iz ove simbioze u srednjoj Bosni nastala je kasnije Kakanjska kultura.[4]
Prvi nosioci Impreso kulture živjeli su u pećinama, bavili su se lovom i ribolovom. Kasnije se bave poljoprivredom i počinju se nastanjivati dublje u unutrašnjost, uz obale rijeka, birajući staništa pogodna za zemljoradnju i stočarstvo. Glavna domaća životinjama bila je ovca. Zbog novog načina života grade i prva naselja sa zemunicama ili nadzemnim objektima od pruća i zemlje.
Karakteristike impresso keramikeUredi
Proizvodnja keramičkog posuđa je tipično obilježje neolita i predstavlja napredak u odnosu na mezolit u kojem su prisutne samo izrađevine od kremena i kostiju. Ukrašavana je tehnikom utiskivanja tako što bi se u još meku glinu prije pečenja utisnuo prst, nokat ili bilo kakvi drugi zašiljeni koštani ili kremeni predmeti, šuplja trska, puževe kućice i drugo.[5] Jedan od najčešćih predmeta za utiskivanje u primorskim krajevima bila je školjka čančica ili cardium zbog čega se ova kultura naziva i cardium keramika.
Prva impresso keramika izrađivana je od nepročišćene zemlje s mnogo krupnih primjesa kremena i krečnjaka. Bila je slabo pečena i uglavnom nije imala glačanu površinu. Utiskivanje se vršilo bez reda ili stila po cijeloj površini posude.
U drugoj fazi sama keramika je kvalitetnije rađena, s manje primjesa i presvučena je tankim slojem fine razrijeđene gline kako bi bila pogodnija za ukrašavanje. Javlja se i tehnika urezivanja jednostavnijih geometrijskih motiva (paralelne linije, cik-cak linije, trouglovi).
U trećoj fazi javljaju se motivi, a dijelovi posuda presvlače se crvenom bojom
Najčešći oblici su kuglaste i polukuglaste zdjele te duboki jajoliki lonci, a ornamentalni motivi vrlo su jednostavni (cik-cak crte, vučji zub i sl.).
Lista neolitskih kultura u EvropiUredi
| Sesklo | Egej | 6500 pne | 5000 pne | Prva neolitska kultura u Evropi |
| Dimini | Egej | 5000 | 4400 | |
| Starčevo[6] | Centralni Balkan, Podunavlje | 6200 | 4500 | Kereš (Mađarska), Kriš (Rumunija) |
| Vinča | Centralni Balkan, Podunavlje | 5700 | 4500 | |
| Impresso | Jadran (Mediteran) | 6400 | 5500 | eng: Cardium pottery culture |
| Danilo | Jadran | 5400 | 3900 | |
| Kakanj | Jadran | 6230 | 4900 | |
| Butmir | Jadran | 5100 | 4500 | |
| Hvarsko - lisičićka[7] | Jadran | 4200 | 2500 | |
| Karanovo | Istočni Balkan | 6200 | 3500 | |
| Boian | Istočni Balkan | 4300 | 3500 | |
| Trakasta keramika | Srednji Dunav | 5500 | 4500 | eng: Linear Pottery culture |
| Lenđel | Srednji Dunav | 5000 | 3400 | |
| Tisa | Srednji Dunav | 5000 | 3400 | |
| Dnjestar-Bug | Moldavija, Ukrajina | 6200 | 4700 | |
| Cucuteni | Moldavija, Ukrajina | 5500 | 2700 | (rus: Tripolje) |
ReferenceUredi
- ↑ Impresso keramika - Hrvatska enciklopedija
- ↑ „Impresso kultura”. Sveučilište u Osijeku. Pristupljeno 9. 2. 2017.
- ↑ „Impresso kultura”. Arheološki leksikon -Zemaljski muzej, Sarajevo. Pristupljeno 9. 2. 2017.
- ↑ „Borivoj Čović: OD BUTMIRA DO ILIRA - Kultovi sa Mediterana”. Kulturno naslijeđe, Sarajevo, 1976. Pristupljeno 9. 2. 2016.
- ↑ „Alojz Benac-Đuro Basler-Borivoj Ćović-Esad Pašalić-Nada Miletić-Pavao Anđelić - KULTURNA ISTORIJA BOSNE I HERCEGOVINE”. Veselin Masleša, Sarajevo, 1966. Pristupljeno 9. 2. 2016.
- ↑ „J. Balen, Rajna Šošić Klindžić, Tomislav Hršak - Starčevačka kultura”. Arheološki muzej u Zagrebu, 2014. Pristupljeno 9. 2. 2019.
- ↑ „Alojz Benac, Sarajevo 1964 –STUDIJE O KAMENOM I BAKARNOM DOBU SJEVEROZAPADNOG BALKANA”. Pristupljeno 9. 2. 2016.