Imam dvije mame i dva tate
Imam dvije mame i dva tate je hrvatsko/jugoslavenski humorni dramski film iz 1968. godine [1] kojeg je režirao Krešo Golik. Film je osvojio Zlatnu arena za najbolju glavnu žensku ulogu (Mia Oremović) i Zlatnu arena za kameru (Ivica Rajković) na pulskom festivalu 1968.[2]
| Imam dvije mame i dva tate | |
|---|---|
 | |
| Režija | Krešo Golik |
| Producent | Jadran film |
| Scenario | Mirjam Tušek Krešo Golik prema istoimenom romanu Mirjam Tušek |
| Uloge | Davor Radolfi Tomislav Žganec Mia Oremović Relja Bašić Fabijan Šovagović Vera Čukić Igor Galo Matea Bogdanović Zlatko Kauzlarić-Atač |
| Muzika | Tomica Simović |
| Fotografija | Ivica Rajković |
| Montaža | Katja Majer |
| Datum(i) premijere | 1968. |
| Trajanje | 94 min. |
| Zemlja |  SFR Jugoslavija |
| Jezik | srpskohrvatski |
| Imam dvije mame i dva tate na Internet Movie Database | |
Prema anketi 44 filmskih kritičara iz 1999. u kojoj se određivala lista 20 najboljih hrvatskih filmova, Imam 2 mame i 2 tate se našao na 11. mjestu.[3]
Glavne uloge
uredi- Davor Radolfi - Đuro
- Tomislav Žganec - Draško
- Mia Oremović - prva mama
- Relja Bašić - prvi tata
- Fabijan Šovagović - drugi tata
- Vera Čukić - druga mama
- Igor Galo - Zoran
- Matea Bogdanović
- Zlatko Kauzlarić-Atač - motociklist
Kritike
urediFilmski leksikon navodi sljedeće o filmu:
- "Mozaičke strukture, film prikazuje svakodnevice dviju obitelji – osobito sukobe – kojih su djeca, a osobito Đuro, izravni svjedoci, o čemu svjedoče i njegovi monolozi u kadru. Sukobi se pojavljuju na dvjema razinama: unutar samih obitelji i između obitelji. Ovaj posljednji utemeljen je na dvama kontrastnim tipovima načina života svake od njih: bogatstvo–siromaštvo, intelektualizam–primitivizam, materijalno–duhovno, što se u krajnjoj konzekvenci manifestira sukobom u odgoju i odnosu prema djeci. Usporedno prateći njihove obiteljske živote – u svemu gotovo oprečnih životnih stavova, te ritmički izmjenjujući dramske i komične elemente, Golik stvara slojevitu sliku svojevrsne dvostrukosti obiteljskog života unutar koje je svaki lik diskretno, ali precizno profiliran, ali u kojoj je ipak dominantna promatračka, ili, barem osvjedočavajuća pozicija djeteta ne samo kao promatrača, već i kao žrtve odnosa odraslih."[4]
Izvori
uredi- ↑ „Hrvatski filmski arhiv: Popis hrvatskih dugometražnih filmova 1944. - 2006.”. Arhivirano iz originala na datum 2011-01-05. Pristupljeno 2015-02-21.
- ↑ „15. Festival igranog filma u Puli”. Web archive. Pula Film Festival.
- ↑ „"Tko pjeva, zlo ne misli" najbolji hrvatski film svih vremena”. Slobodna Dalmacija. 28. studenog 1999. Pristupljeno 18. ožujka 2013.
- ↑ D. Marković (2003). „Imam 2 mame i 2 tate”. Filmski leksikon.
Eksterni linkovi
uredi- Imam dvije mame i dva tate na sajtu IMDb
- Imam dvije mame i dva tate na AllMovie-u (en)
- Imam dvije mame i dva tate na Filmski-programi.hr