Iljf i Petrov je ime sovjetskog književnog dvojca, kojeg su tvorili Ilja Iljf (Ilja Arnoldovič Fajnzilberg; ruski:Илья Арнольдович Файнзильберг; 1897. - 1937.) i Evgenij Petrov (Evgenij Petrovič Katajev; ruski:Евгений Петрович Катаев; 1903. - 1942.).

Iljf i Petrov
Ильф и Петров
Ilja Iljf (lijevo) i Evgenij Petrov (desno)
Biografske informacije
RođenjeIlja Arnoldovič Fajnzilberg
Evgenij Petrovič Katajev
Iljf: (1897-10-15)15. 10. 1897.
Ukrajina Odesa, Ukrajina
(tada  Rusko Carstvo)
Petrov: (1903-11-30)30. 11. 1903.
Ukrajina Odesa, Ukrajina
(tada  Rusko Carstvo)
SmrtIljf: 13. 4. 1937. (dob: 39)
Rusija Moskva, Rusija
(tada  Sovjetski Savez)
Petrov: 2. 7. 1942. (dob: 38)
Rusija Rostovska oblast, Rusija
(tada  Sovjetski Savez)
PseudonimIljf i Petrov
Obrazovanje
Zanimanjepisci
Opus
Književni pravacavangarda
socrealizam
Književne vrsteproza
Jezikruski
Znamenita djela

Ilja i Evgenij djelovali su nakon Oktobarske revolucije kao tandem, svjetsku slavu stekli su svojim satiričkim romanima Dvanaest stolica i njegovim nastavkom, Zlatno tele.

Biografija i nastajanje dvojca uredi

Ilja Arnoldovič Fajnzilberg rođen je siromašnoj židovskoj porodici u Odesi, tako da je još kao mladić radio kojekakve poslove da se prehrani, 1923. preselio se u Moskvu i postao profesionalni novinar u redakciji lista željezničara - Zvižduk.[1]

Njegov budući partner Evgenij Petrovič Katajev, sin učitelja, također je radio svašta (inspektor policije, dopisnik za novine), pa se i on 1923. preselio u Moskvu u potrazi za boljim životom i zaposlio kao novinar u redakciji satiričnih novina - Crveni list. Kad se 1926. preselio u redakciju Zvižduk zbiližili su se i počeli raditi zajedno, - 1928. objavili su svoj prvi rad satiričku novelu Dvanaest stolica.[1] Ona je ismijavala nedorečenosti mladog sovjetskog društva, i vrijeme Lenjinovog NEP-a (Nova ekonomska politika).[1]Dvanaest stolica donijela im je uspjeh i slavu, a njegov junak Ostap Bender, dovitljivi prevarant u potrazi za bogatsvom i lagodnim životom bez rada - kog su ubili na kraju romana, postao je najpopularniji lik Sovjetskog Saveza. Ponoseni usjehom odlučili su ga oživjeti u slijedećem romanu Zlatno tele kojeg su objavili 1931.[1]

Ostap Bender je u nastavku izveo još više burlesknih opačina i prevara - varajući naivne građane i samu vlast, jer je lakomost i glupost koja iz tog proizlazi izgleda vječna ljudska osobina. Najslavnija Benderova rečenica iz Zlatnog teleta, koja ga najbolje ocrtava, je njegov moto Ideje naše, - benzin Vaš. (tim se motom i danas mnogi služe).

Oba romana široko su prihvaćena i čitana diljem svijeta. Romani su doživjeli i brojne kazališne i filmske adaptacije, kako u SSSR-u, tako i diljem svijeta. Jednu od posljednjih po romanu Dvanaest stolica napravio je američki filmski redatelj Mel Brooks.

Nakon velikog uspjeha svoja prva dva romana, Iljf i Petrof su proputovali Sjedinjene Američke Države u vrijeme Velike depresije i svoja zapažanja o životu u kapitalizmu prenijeli u dva rada; u roman Jednokatna Amerika i novinski esej "Američke fotografije," koji je izlazio u časopisu Ogonjok. U Jednokatnoj Americi nastavili su sa svojim šaljivim stilom iz Zlatnog teleta. Ispod je naveden primjer njihovog oblika satire:

  • Amerika je prvenstveno jedno-dvo-katna zemlja. Većina Amerikanaca živi u malim gradovima, od tri, možda pet, devet, petnaest hiljada stanovnika.

Čitavo vrijeme objavljivali su kratke burleske u moskovskoj Pravdi, po radiju i manjim listovima.

Iljf je umro od tuberkuloze ubrzo nakon putovanja po Americi, a Petrov je poginuo u avionskoj nesreći za vrijeme Drugog svjetskog rata - 1942. na letu iz Sevastopolju u Moskvu, kao ratni izvjestitelj lista Literarnaja Gazeta.[1]

Ono što će izgledati mnogim oštrim kritičarima Staljina - potpuno nemogućim djelovali su čitavo vrijeme upravo za staljinove strahovlade i nitko ih nije cenzurirao.

Djela uredi

  • Dvanaest stolica ( ruski: Двенадцать стульев, 1928.)
  • Zlatno tele ( ruski: Золотой теленок, 1931.)
  • Jednokatna Amerika" (ruski: Одноэтажная Америка, 1937.)

Izvori uredi

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 Ilf and Petrov (engleski). Encyclopædia Britannica Online. Pristupljeno 25. 11. 2012. 

Vanjske veze uredi