Livre des Merveilles du Monde
Knjiga o čudima svijeta (francuski: Livre des Merveilles du Monde) ili Opis svijeta (Devisement du Monde), na talijanskom Il Milione (Milion) ili Oriente Poliano, a na engleskom često zvana The Travels of Marco Polo (Putovanja Marka Pola), je putopis koji je Rustichello da Pisa u 13. vijeku sastavio na osnovu priča Marka Pola i koji opisuje Polova putovanja kroz Aziju između 1276. i 1291. i njegove doživljaje na dvoru Kublaj-kana.[1][2]
| Knjiga o čudima svijeta | |
|---|---|
 Stranica iz Putovanja Marka Pola | |
| Autor(i) | Rustichello da Pisa i Marko Polo |
| Originalni naslov | Livres des Merveilles du Monde |
| Država | Mletačka Republika |
| Jezik | Starofrancuski |
| Stranica | 150 |
Na starofrancuskom ju je napisao pisac viteških romana, Rustichello da Pisa, koji je radio na osnovu priča koje je čuo od Marka Pola dok su bili zarobljeni zajedno u Genovi.[3] Od samog početka postojala je nevjerica po pitanju Polovih ponekada nevjerojatnih priča, a u novije vrijeme o njima se vode rasprave. Neki smatraju upitnim da li je Marko uopće putovao do Kine ili je samo ponavljao priče koje je čuo od ostalih punika.[4]
Oni koji podržavaju osnovnu tačnost dali su odgovor na te sumnje — ekonomski historičar Mark Elvin zaključuje da novija istraživanja "pokazuju specifičnim primjerom za specifičnim primjerom konačnu ogromnu vjerojatnost opće autentičnosti" Polove priče, te da je ta knjiga "u biti autentična i, kada se pažljivo koristi, ugrubo vjerodostojna kao ozbiljno, iako očito ne uvijek konačno, svjedočenje."[5]
Historija
uredi
Izvor naziva Il Milione nije sa sigurnošću ustvrđen. Neki smatraju da potiče od upotrebe naziva Emilione od strane Polove porodice kako bi se razlikovala od mnogih drugih venecijanskih porodica koje su se također prezivale Polo.[6] Češći je pogled da se taj naziv odnosi na mišljenje srednjovjekovnog društva o tom putopisu - naime, da je on sadržavao "milion" laži.[7]
Današnje procjene tog teksta obično ga posmatraju kao zabilješku putnika sklonog zapažanju, a ne maštanju ili analizi. Marko Polo se javlja kao radoznao i tolerantan, odan Kublaj-kanu i dinastiji koju je služio dvije decenije. Putovanja su Polov izvještaj o svojim putovanjima do Kine, koju on naziva Kataj (sjeverna Kina) i Manzi (južna Kina). Polova grupa napustila je Veneciju 1271. godine. Napustili su Kinu u kasnoj 1290. ili ranoj 1291.[8] i vratili se u Veneciju 1295. godine. Prema tradiciji, Polo je diktirao knjigu piscu viteških romana po imenu Rustichello da Pisa dok su bili u zatvoru u Genovi između 1298. i 1299. godine. Moguće je da je Rustichello sastavio svoju prvu francusko-talijansku verziju na osnovu Markovih zabilješki. Knjiga je potom dobila nazive Devisement du Monde i Livres des Merveilles du Monde na francuskom, te De Mirabilibus Mundi na latinskom.[9]
Sadržaj
urediPutovanja se dijele na četiri knjige. Prva knjiga opisuje zemlje Bliskog Istoka i Centralne Azije kroz koje je Marko prošao na putovanju do Kine. Druga knjiga opisuje Kinu i dvor Kublaj-kana. Treća knjiga opisuje neke obalne regije Istoka: Japan, Indiju, Šri Lanku, Jugoistočnu Aziju i istočnu obalu Afrike. Četvrta knjiga opisuje neke tadašnje ratove među Mongolima i neke regije dalekog sjevera, kao što je Rusija.
Naslijeđe
urediPutovanja su bila rijedak primjer popularnog i uspješnog djela u vremenu prije štampe.
Utjecaj Polove knjige na kartografiju bio je odgođen: prva karta na kojoj se spominju neki nazivi koje je spomenuo Polo javlja se u Katalonskom atlasu Charlesa V (1375), koji uključuje trideset naziva u Kini i značajan broj ostalih azijskih toponima.[10] Sredinom petnaestog vijeka kartograf Murana, Fra Mauro, pažljivo je uključio sve Polove toponime na svojoj karti svijeta iz 1450. godine.
Markov opis Dalekog Istoka i njegovih bogatstava nadahnuo je odluku Kristofora Kolumba da dospije do Azije morem, zapadnim putem. Među Kolumbovim predmetima lične svojine nalazila se i jedna kopija Polovog djela sa mnogobrojnim oznakama i zabilješkama. Polo je u svoje zapise uključio i opise kanibala i uzgajača začina.
Kasnije verzije
uredi
Marka Pola su tokom njegovih putovanja pratili otac i ujak (koji su već prije bili u Kini), iako ni jedan od njih nije objavio ikakvo poznato djelo o njihovim putovanjima. Knjiga je prevedena na mnoge evropske jezike još za Polovog života, ali su originalni manuskripti sada izgubljeni.
Najstariji očuvani Polov manuskript je na starofrancuskom, sa mnogo talijanskog;[11] za Luigija Foscola Benedetta, taj "F" tekst je osnovni originalni tekst, koji je on ispravio usporedivši ga sa malo detaljnijim talijanskim od Ramusija, zajedno sa latinskim manuskriptom iz Biblioteca Ambrosiana. Ostali važni rani izvori su R (Ramusijev talijanski prevod, prvi put štampan 1559) i Z (latinski manuskript iz 15. vijeka, čuvan u Toledu, Španija). Još jedan manuskript na starofrancuskom, iz oko 1350. godine, nalazi se u Nacionalnoj Biblioteci Švedske.[12]
Poznato je sve skupa oko 150 kopija na raznim jezicima. Prilikom kopiranja i prevođenja pravljene su mnoge greške, tako da postoje brojne razlike među različitim kopijama.[13] Prvi engleski prevod je elizabetanska verzija Johna Framptona, Najveličanstvenija i poznatija putovanja Marka Pola (en. The most noble and famous travels of Marco Polo), zasnovana na Santaellinom prevodu na kastiljski iz 1503. (prva verzija na tom jeziku).[14]
Prvi pokušaj sređivanja manuskripata i pružanja kritičkog izdanja bilo je u svesku zbirke putopisa objavljene u Veneciji 1559. godine.[15]
Urednik, Giovan Battista Ramusio, sredio je manuskripte iz prvog dijela četrnaestog vijeka,[16] za koje je smatrao da su "perfettamente corretto" ("savršeno tačni"). Bio je mišljenja, koje današnji naučnici ne dijele, da je Marko prvo pisao na latinskom i brzo preveo na talijanski: čini se da je bio u stanju koristiti latinsku verziju "veličanstvene starine" koju mu je posudio prijatelj iz porodice Ghisi iz Venecije.
Benedettovo izdanje, Marco Polo, Il Milione, pod pokroviteljstvom Comitato Geografico Nazionale Italiano (Firenca: Olschki, 1928), sredio je još šezdeset izvora manuskripata, uz oko osamdeset koje je skupio Henry Yule za svoje izdanje iz 1871. godine. Benedetto je bio taj koji je identificirao Rustichella da Pisu,[17] kao izvornog skupljača, a njegov ustanovljeni tekst pružio je osnovu za mnoge moderne prevode: njegov vlastiti na talijanski (1932), kao i prevod Alda Riccija The Travels of Marco Polo (London, 1931).
A. C. Moule i Paul Pelliot objavili su prevod pod naslovom Opis svijeta (en. Description of the World), kojem je manuskript F služio kao osnova i u kojem se pokušava kombinirati nekoliko verzija teksta u jednu neprekidnu pripovijest, u isto vrijeme ukazujući na izvor svakog pasusa (London, 1938). ISBN 4-87187-308-0
Uvod u život Marka Pola predstavlja Leonard Olschki, Marco Polo's Asia: An Introduction to His "Description of the World" Called "Il Milione", koji je John A. Scott preveo 1960. (Berkeley: Univerzitet u Kaliforniji); on vuče porijeklo iz proslava sedamstote godišnjice Polovog rođenja.
Ostali putnici
uredi
|
Za više informacija pogledajte članak Evropljani u srednjovjekovnoj Kini |
Iako je Marko Polo sigurno bio najpoznatiji, on nije bio ni jedini niti prvi evropski putnik do Mongolskog Carstva koji je napisao putopis o svojim doživljajima. Ostali evropski putnici iz 13. vijeka koji su putovali na dvor kagana bili su André de Longjumeau, William od Rubrucka i Giovanni da Pian del Carpine sa Benediktom Poljskim. Međutim, niko od njih nije posjetio Kinu osim Marka Pola.
Marokanski trgovac Ibn Batuta kasnije je putovao kroz Zlatnu Hordu i Kinu u ranom i srednjem 14. vijeku. John de Mandeville, engleski pisac iz 14. vijeka, napisao je iskaz o putovanjima na Istok, ali se on vjerojatno zasnivao na informacijama iz druge ruke i sadrži mnogo lažnih informacija.
Bilješke
uredi- ↑ Polo & Latham 1958: str. 15
- ↑ Boulnois 2005
- ↑ Jackson 1998
- ↑ Wood 1996
- ↑ Vogel, Hans Ulrich (2013). „Preface”. Marco Polo Was in China: New Evidence from Currencies, Salts and Revenues (Leiden; Boston: Brill): str. xix.
- ↑ Sofri (2001) "Il secondo fu che Marco e i suoi usassero, pare, per distinguersi da altri Polo veneziani, il nome di Emilione, che è l' origine prosaica del titolo che si è imposto: Il Milione."
- ↑ Lindhal, McNamara, & Lindow, eds. (2000). Medieval Folklore: An Encyclopedia of Myths, Legends, Tales, Beliefs, and Customs - Vol. I. Santa Barbara. str. 368. ABC-CLIO
- ↑ Datum koji se obično uzimao (1292) ispravljen je u zabilješci Chih-chiu & Yung-chi (1945, p. 51), koji je prijavio oznaku ???
- ↑ Sofri 2001
- ↑ Egzibicija u Veneciji povodom proslave stogodišnjice Polovog rođenja L'Asia nella Cartographia dell'Occidente, Tullia Leporini Gasparace, kurator, Venecija 1955. (neprovjerljivo)
- ↑ Bibliothèque Nationale MS. français 1116. Za detalje, vidjeti A. C. Moule i Paul Pelliot, Marco Polo: The Description of the World (London, 1938), str. 41.
- ↑ Polo, Marco (1350). „The Travels of Marco Polo - World Digital Library” (Old French). Pristupljeno 2014-11-25.
- ↑ Kellogg 2001
- ↑ „The most noble and famous travels of Marco Polo, together with the travels of Nicoláo de' Conti”. archive.org. 1937.
- ↑ Naziv je glasio Secondo volume delle Navigationi et Viaggi nel quale si contengono l'Historia delle cose de' Tartari, et diuversi fatti de loro Imperatori, descritta da M. Marco Polo, Gentilhuomo di Venezia.... Herriott (1937) izvještava o ponovnom sticanju kopije ghiskog manuskripta iz 1795. koji objašnjava mnoge nejasne pasuse u Ramusiovom štampanom tektu.
- ↑ "scritti gia piu di dugento anni (a mio giudico)."
- ↑ "Rusticien" u francuskim manuskriptima.
Dodatna literatura
uredi
- Prevodi
- The Travels of Marco Polo The Venetian Translated and Edited by William Marsden Re-edited by Thomas Wright Arhivirano 2016-01-24 na Wayback Machine-u
- Polo, Marco; Latham, Ronald (1958-09-30). The Travels. London: Penguin Classics. str. 384. ISBN 978-0-14-044057-7.
- Polo, Marco; Smethurst, Paul (2005-07-16). The Travels Of Marco Polo. Barnes & Noble Publishing, Inc. str. 676. ISBN 0-7607-6589-8.
- Yule, Henry (1871), The Book of Ser Marco Polo, the Venetian (svezak 1), London: John Murray.
- Yule, Henry (1871), The Book of Ser Marco Polo, the Venetian (svezak 2), London: John Murray. + Index
- Yule, Henry (1903), The Book of Ser Marco Polo, the Venetian Concerning the Kingdoms and Marvels of the East (svezak 1) (3. izd.), London: John Murray.
- Yule, Henry (1903), The Book of Ser Marco Polo, the Venetian Concerning the Kingdoms and Marvels of the East (svezak 2) (3. izd.), London: John Murray. + Index Knjiga Marka Pola Venecijanac o kraljevstvima i čudima Istoka, svezak 1 od 2, Marko Polo
- Polo, Marco (1350). „The Travels of Marco Polo - World Digital Library” (starofrancuski). Pristupljeno 2014-11-25.
- Opća istraživanja
- Boulnois, Luce (2005). Silk Road: Monks, Warriors & Merchants. Hong Kong: Odessey Books & Guides. str. 311–335. ISBN 962-217-721-2.
- Haw, Stephen G. Marco Polo's China : A Venetian in the Realm of Khubilai Khan. (London ; New York: Routledge, Routledge Studies in the Early History of Asia, 2006). ISBN 0-415-34850-1.
- Larner, John. Marco Polo and the Discovery of the World. (New Haven: Yale University Press, 1999). ISBN 0300079710.
- Olschki, Leonardo. Marco Polo's Asia: An Introduction to His "Description of the World" Called "Il Milione.". (Berkeley: University of California Press, 1960). Preveo i ispravio autor John A. Scott.
- Vogel, Hans Ulrich. Marco Polo Was in China: New Evidence from Currencies, Salts and Revenues. (Leiden; Boston: Brill, 2013). ISBN 978-90-04-23193-1.
- Wood, Francis (1996). Did Marco Polo Go to China?. Boulder: Westview Press. ISBN 9780813389981.
- Članci iz časopisa i novina
- Chih-chiu, Yang; Yung-chi, Ho (September 1945). „Marco Polo Quits China”. Harvard Journal of Asiatic Studies 9 (1).
- Herriott, Homer (October 1937). „The 'Lost' Toledo Manuscript of Marco Polo”. Speculum 12 (1): 456–463. DOI:10.2307/2849300.
- Jackson, Peter (1998). „Marco Polo and his 'Travels'”. Bulletin of the School of Oriental and African Studies 61 (1): 82–101. DOI:10.1017/S0041977X00015779.
- Sofri, Adriano (2001-12-28). „Finalmente Torna Il favoloso milione”. La Repubblica.
- Internet
- Kellogg, Patricia B. (2001). „Did you Know?”. National Geographic.
Vanjske poveznice
uredi
