Hvarsko-lisičićka kultura

Neolitske kulture na Balkanu

Hvarsko-lisičićka kultura je kulturna grupa iz vremena mlađeg neolita, nastala na području istočnog Jadrana. Ime je dobila po dva najznačajnija nalazišta, Grapčeva špilja na Hvaru [1] i Lisičići, naselju udaljenom 7 km od Konjica.

Hvarska kultura, koja je djelimično naslijedila i smijenila Danilsku kulturu prvobitno je otkrivena na otoku Hvaru u Grapčevoj špilji, ali su uskoro nalazišta ove kulture otkivena na cijelom potezu od tršćanskog zaljeva do južnodalmatinskih otoka pa i u kontinentalnim kajevima (dolina Neretve i Lika). Zbog toga se uslovno dijeli na nekoliko varijanti:

  • na srednjodalmatinskim otocima je klasična hvarska kultura
  • u Hercegovini, u dolini Neretve, egzistira lisičićka varijanta (Lisičići, Zelena pećina i Ravlića pećina)[2]
  • u sjevemoj Dalmaciji je prisutna Smilčićka varijanta
  • zasebnu varijantu čine nalazi u Istri i hrvatskom primorju

Mlađi neolit na teritoriji doline Neretve, prvenstveno na njenoj zapadnoj strani, ne samo da je usklađen sa razvojem na obali Jadrana, već i obogaćuje ukupan izraz ove kulture, pa u u bosanskohercegovačkoj literaturi nosi naziv Hvarsko - lisičićka kultura.

NaseljaUredi

Nositelji hvarske kulture živjeli su u naseljima na otvorenom, najčešće na danilskima, samo nešto proširenijim. Ali oni intezivnije i dugotrajnije nastanjuju i špiljske prostore iz klimatskih razloga.

LisičićiUredi

Neolitsko naselje u Lisičićima je otkriveno početkom pedesetih godina. Bilo je na otvorenom prostoru, što je još jedna potvrda kontinentalnog uticaja sa prostora Butmirske kulture. Danas je potopljeno Jablaničkim jezerom. Lokalitet je istraživan u tri navrata 1952, 1953 i 1954 godine. Ukupno je istraženo 810 m2. U istraženom prostoru Alojz Benac je definisao III građevinska stratuma u sklopu kojih su idnentifikovana 22 objekata kao stambene jedinice. Struktura naselja kao i oblik nastambi je potpuno drugaĉiji u I, II i III građevinskom stratumu.

Prvi građevinski stratum naselja se može podijeliti na dva dijela. Centralni dio koji se sastoji od ognjišta kružnog oblika promjera 2m, izgrađenog od sitnih i krupnih oblutaka. Ognjište je smješteno u plitkoj jami na koju se nadovezuju dvije jame sličnih dimenzija u kojima su locirana su vatrišta. Oko ognjišta nađeni su čitava brda životinjskih kostiju, važno svjedočanstvo o zajedničkoj gozbi. Zajednička je i jama za pečenje gline. Drugi dio naselja su stambeni objekti (zemunice nepravilnog oblika sa ili bez izbočina), koji su kružno raspoređeni oko centralnog dijela. U pojedinim zemunicama postojalo je i nekoliko manjih, „individualnih“ ognjišta. Jedna od zemunica bila je spremište hrane, a jedna je služila za kulturne potrebe. Između centralnog i stambenog dijela naselja nalazio se slobodan prostor. Dominantnost kostiju divljih životinja u odnosu na domestikate jasno ukazuje na lovaĉko-skupljaĉku djelatnost kao glavnu strategiju privređivanja naselja.

Kuće iz drugog stratuma su većih dimenzija i čvršće građene. Nije postojalo veliko ognjište na trgu, nego desetak manjih koncentriranih na uskom prostoru, sa istom ulogom kao i ono jedno iz ranijeg perioda.

U trećem građevinskom stratumu izgrađivan je isti tip kuća kao i drugom. Na ostacima lijepa je pronaĊen bijeli premaz od kreča što predstavlja ujedno i jedini primjerek ove vrste u neolitu Bosne i Hercegovine do sada. Centralna ognjišta koja su pronađena u prvom i drugom naseobinskom stratumu potpuno nedostaju.

Nalazište u Lisičićima je bogato kamenim i koštanim oruđem (šila, igle, harpuni, glačala) i oružjem (sjekire, čekići, bodeži, mlatovi, strelice sa trnom). To je posljedica kontinentalnog uticaja na neolit jadransko-mediteranskog neolita. Nalazišta na Hvaru nisu bogata oruđem i oružjem.[3]

KeramikaUredi

Oblici keramičkih posuda i njihovi ukrasi bitno se razlikuju od butmirske keramike. Bikonične zdjele, sa oštrim prelazima i kratkim vratom osnovni je oblik. Zatim dolazi oblik šolje u velikom broju varijanti, pa tek onda loptasti sudovi, vaza na nozi i razni lonci.

Ukrasi na keramici su specifični. Upotrebljavali su se urezani i bojeni ornamenti i crvena inkrustacija. Ne postoje nikakve kombinacije sa bockanim elementima. Radi se o jednostavno omeđenim motivima ili motivima koji su ispunjeni raznim kratkim linijama (šrafirani motivi). Motivi se mogu svrstati u tri grupe.

Geometrijski motivi su prikazani kao: trake, polukrugovi, trouglovi, girlande i rijetko spirale.

Simbolički znaci predstavljaju originalne tvorevine u Lisičićkoj kulturi. Polumjesec, sunce ili zvijezda na keramici ukazuju na zaključak da su ovdje bili razvijeni astralni, određenije rečeno, solarno-lunarni kultovi koji su doneseni iz bogate riznice takvih kultova u Mediteranu. To je stara tradicija nastala i učvršćivana dugotrajnim lutanjima preko morskih širina.

Realistične predstave su takve zbog sadržaja a manje po načinu izrade. Pronađene su scene lova, prikaz lađe s jedrom na ulomku jedne posude iz Grapčeve špilje, motiv zemuničke nastambe iz kojeg se vidi da su zemunice imale kupast vrh, trougaona vrata zatvorena zastorom od kože. Na neolitskoj keramici nije uobičajeno izvođenje ovakvih realističkih motiva, pa je ovo jedinstvena pojava u neolitskom svijetu ovih oblasti.

U ovoj kulturi nije bilo figura od pečene gline.

Način životaUredi

Po arheološkim ostacima i nalazima u Lisičićima, neolitski stanovnici su ovdje došli sa šireg prostora Mediterana, i nastavili živjeti pod kontinentalnim uticajem. Bavili su se zemljoradnjom i stočarstvom. Po velikom broju životinjskih kostiju, lov je ipak ostao najvažnije zanimanje i osnovni izvor hrane. Arheološki nalazi potvrđuju dodire između pojedinih neolitskih grupa. Bilo je to vrijeme zatvorene rodovske organizacije, sa mirnim životom u zatvorenim seoskim naseljima bez ratnih sukoba, gotovo pacifistički mirni način života. O tome potvrdu daju iskopine, jer nigdje nije utvrđeno spaljivanje naselja od nekog osvajača (da je bilo takvih sukoba u slojevima zemlje bi se sigurno našlo tragova tih pojava, kao npr. ugljena, pepela i sl.). Svaka je grupa živjela mirnim životom baveći se sticanjem dobara za svakodnevni život kontaktirajući i razmjenjujući robe i iskustva, i takav miran razvoj je trajao sve do kraja III mil.p.n.e.

Lista neolitskih kultura u EvropiUredi

Sesklo Egej 6500 pne 5000 pne Prva neolitska kultura u Evropi
Dimini Egej 5000 4400
Starčevo[4] Centralni Balkan, Podunavlje 6200 4500 Kereš (Mađarska), Kriš (Rumunija)
Vinča Centralni Balkan, Podunavlje 5700 4500
Impresso Jadran (Mediteran) 6400 5500 eng: Cardium pottery culture
Danilo Jadran 5400 3900
Kakanj Jadran 6230 4900
Butmir Jadran 5100 4500
Hvarsko - lisičićka[5] Jadran 4200 2500
Karanovo Istočni Balkan 6200 3500
Boian Istočni Balkan 4300 3500
Trakasta keramika Srednji Dunav 5500 4500 eng: Linear Pottery culture
Lenđel Srednji Dunav 5000 3400
Tisa Srednji Dunav 5000 3400
Dnjestar-Bug Moldavija, Ukrajina 6200 4700
Cucuteni Moldavija, Ukrajina 5500 2700 (rus: Tripolje)

LiteraturaUredi

ReferenceUredi