Humanizam nastaje kao posljedica renesanse[1] i antropocentričnog svjetonazora. Antropocentrizam se smatra ocem ideologije koja čovjeka stavlja na pijedestal božanstva, tj. humanizma. Pojam humanizam je upotrjebljen kao kontrast suprotnim pojmovima kao što su apsolutizam i teizam, u kojima ljudske vrijednosti i stremljenja po svojoj prilici nisu u središtu pažnje. Tokom renesanse ovaj termin je označavao povratak grčkim izvorima i individualnoj kritici i interpretaciji, kao suprotnosti skolastičkoj tradiciji i religijskom autoritetu.

Početkom renesanse, mnogi dotadašnji općeprihvaćeni stavovi i uvjerenja bivaju poljuljani novim naučnim otkrićima te na taj način autoritet Crkve gubi tlo pod nogama a religija biva predmetom općeg prezira kod ljudi. Gubljenjem povjerenja u Crkvu i vjere u Boga mnogi traže novo utočište za stjecanje duševnog smiraja. Mnogi su to pronašli u antropocentrizmu, tačnije humanizmu. Božanstvo koje je Crkva promovirala biva zamijenjeno filantropizmom.

Tokom devetnaestog stoljeća u Njemačkoj dolazi do pojave jednog od najvećih mislioca tog prostora, Fridriha Ničea. Niče kao prvak, iznosi svoju ideju humanizma kroz volju Schopenhauera. Dolazi do odbacivanja Crkve i katoličanstva te se natčovjek postavlja na mjesto božanstva.

  1. "Renesansa" (in Bosnian). 2018-06-29. Pristupljeno 2018-07-17.