Hrvatski narod (tjednik)

tjednik u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (NDH)
(Preusmjereno sa stranice Hrvatski narod (Zagreb))

Hrvatski narod je isprva bio tjednik, te ubrzo dnevna novina ustaškog pokreta koja je izlazila u Zagrebu od 1939. do 1945. godine, s kratkim hiatusom između 1. marta 1940. i 10. aprila 1941.

Hrvatski narod
Hrvatski narod-naslovnica,proglašenje NDH.jpg
Naslovnica posebnog izdanja povodom proglašenja NDH
Tiptjednik
dnevna novina
Izdavačod br. 440 (3. juna 1942.) Ustaški nakladni zavod d.d.
UrednikTias Mortigjija (1941-1942
Antun Šenda (od 19. marta 1942.)
Glavni urednikMile Budak (1939.-1940.)
Matija Kovačić (od 19. aprila 1941.)
Danijel Uvanović (od 19. marta 1942.)
Ivo Bogdan (od 20. aprila 1943.)
Pridruženi urednikdr. Miho Barada, dr. Antun Dabinović, Antun Nizeteo, Milivoj Magdić, Savić Marković Štedimlija, Ante Ciliga, Antun Barac, Mihovil Kombol, Ton Smerdel
Osnivanje9. februar 1939. i ponovno 10. april 1941.
Politička orijentacijanacizam, fašizam, antisemitizam, rasizam, ultranacionalizam
Jezikhrvatski
Zadnje izdanje7. maj 1945.
SedišteZagreb
DržavaFlag of Croatia (1941–1945).svg Nezavisna Država Hrvatska

Historija novinaUredi

Prvi je broj HN izašao je 1. marta 1939, kao tjednik zabranjenog ustaškog pokreta. Pokretač lista i glavni urednik bio je Mile Budak, a politički urednik Ivan Oršanić. List je bio nositelj ustaških ideja u Kraljevini Jugoslaviji, u vrijeme dok su ustaše još bile zabranjena organizacija i djelovali u emigraciji. Nakon osnivanja Banovine Hrvatske 1. marta 1940., zabranjeno je daljnje izlaženje novina a Mile Budak je zatvoren.

Hrvatski Narod za NDHUredi

Nakon ulaska njemačke vojske u Zagreb 10. aprila 1941. godine i proglašenja Nezavisne Države Hrvatske, HN je ponovno pokrenut i ubrzo je postao glavna i najvažnija dnevna novina NDH, potpuno u duhu usmjerenja koja je zahtijevala ustaška vlast. Prvi urednici bili su Matija Kovačić (ravnatelj i glavni urednik) i Tias Mortigjija (odgovorni urednik) nakon njih novine je od 19. marta 1942. vodio dvojac; Danijel Uvanović (ravnatelj i glavni urednik) i Antun Šenda (odgovorni urednik), a nakon njih od 20. aprila 1943. Ivo Bogdan (od 20. aprila 1943. ravnatelj i glavni urednik)

Hrvatski Narod i židovsko pitanjeUredi

Za vrijeme kratkotrajnog izlaženja novina za Kraljevine Jugoslavije, tadašnji urednik Mile Budak je 22. juna 1939. napisao: »Tjednik Hrvatski narod nije i ne će biti antisemitsko glasilo, ali isto tako ne će nikada voditi ničiju pa ni židovsku nego samo hrvatsku narodnu politiku. Mislim da je ovo posve jasno i da mora zadovoljiti svakoga Židova...«

No odmah nakon uspostave NDH pod pokroviteljstvom Osovinskih sila i ponovnog pokretanja, list radikalno mijenja svoju retoriku prema Židovima. Tako je 20. aprila 1941 HN prenio tekst iz zagrebačkog Deutsche Zeitunga pod naslovom »Protiv Židova treba poduzeti najstrože mjere«, koji završava riječima: »Bez rješenja židovskog pitanja nema konačnog smirenja u jugoistočnom prostoru. A isto je tako sigurno da ove mjere nikada ne mogu biti dosta oštre.«[1]

Odmah u početku u novinama su izlazili članci, u kojima je pisano da židovski trgovci smišljeno skrivaju prehrambene proizvode u svojim radnjama, kako bi se za naglu nestašicu okrivilo Nijemce. To je bila prva pripremna faza antisemitske propagande. NDH je već 18. aprila 1941. donijela Zakonsku uredbu o očuvanju hrvatske narodne imovine, njom se zabranjivalo Židovima raspolaganje svojom dotad stečenom imovinom, i otvarao prostor za konfikaciju u ime viših državnih razloga. Kad je Redarstveno ravnateljstvo u Zagrebu donijelo odredbu [[8. maja 1941. godine, da se Židovi moraju iseliti iz svojih kuća i stanova sjeverno od Ilice, to je bio “licemjerni način da se bogatijim zagrebačkim židovima, otme imovina”. Članak u HN-u je pozdravio tu odredbu. Odredba o postavljanju državnih povjerenika u židovska poduzeća i radnje od 16. maja 1941. , bila je isto tako usmjerena na otimačinu židovske imovine, a HN je to predstavio kao “obnovu privrede”, i prenio izjavu ministara zaduženog za to dr. Lovre Sušića da “u ustaškoj Hrvatskoj prestaje zauvijek razdoblje žido-masonskog izrabljivanja”.[2]

NDH je odmah po svojoj uspostavi donijela rasne zakone po uzoru na Treći rajh, prvo Uredbu o zaštiti arijske krvi i časti hrvatskog naroda, 30. aprila 1941. godine, a onda i Zakonsku odredbu o zaštiti narodne i arijske kulture hrvatskog naroda, 4. juna 1941. godine. HN je 5. juna 1941 pozdravio taj zakon testom "Židovi po rasi ne smiju suradnjom utjecati u izgradnji narodne i arijske kulture".[2]

Nakon tog je slijedio čitav niz zakonskih odredbi kojima su Židovi sistematski dehumanizirani, od odredbi da moraju nositi znakove (žute trake), da ih se mora istjerati iz hrvatskih društava, do odrebi kojima se ograničava njihovo kretanje. HN je i to popratio 22. aprila 1941., u svom 69 broju tekstom “Prema odredbi ministarstva unutrašnjih poslova Židovima je zabranjen polazak kavana, restauracija i gostionica na području Države Hrvatske.”[2]Kad je donesena zakonska uredba - da se Židovi nesmiju kupati na Savi, HN je 26. juna 1941. licemjerno primjetio »da se unatoč zabrani, Židovi se još uvijek kupaju u Savi.« [1] Kad je 10. juna 1941. donesena Uredba o zabrani abortusa, HN je to popratio tekstom u kojem je pisalo “kako će ova zakonska odredba označiti odlučni i smrtni udarac židovskom shvaćanju ovoga pitanja, a naročito sramotnoj praksi, kojoj su kod nas bili nosioci u prvom redu Židovi. To su dozvoljavali - a možemo kazati, da su ih i štitili - predstavnici srpske vlasti, kojima su tako ti ‘aborteri’ pomagali u njihovom planu uništenja hrvatskog naroda… Židovi i srodni im tipovi podrugljivo su nam prkosili i obavljali svoj ‘posao’”.

HN u svom antisemitizmu doista nije imao mjere, on je u svom broju 122, od 16. aprila 1941., objavio potpuno izmišljene navodne citate iz Talmuda poput ovog: »Dijete u tijelu ropkinje ili nežidovke nije vrednije od živinčeta… Svi Nežidovi potpadaju pod sumnju grabeža, umorstva i razbludnosti… U svim Nežidovima mora se gledati strance i tudjince… Židov prema prilikama može zakletvu, koju je položio na ruke kršćanina, u svom srcu proglasiti za nevaljanu… Nežidova smiju Židovi prevariti… Dobra Nežidova su kao napuštena stvar, a ničija stvar bude onoga, koji je prvi uzme… Zakoni za čuvanje i izdavanje pologa Nežidova imaju samo ograničenu vrijednost…«[2]

Masovna hapšenja Židova, i početak sistematskih deportacija u koncentracijske logore počinju 21. juna 1941. godine, samo dan prije nacističkog napada na Sovjetski Savez. HN i za to ima razumjevanja, pišući tekstove u kojima svojim čitaocima objašnjava da nije slučajno da su se na istoj strani protiv Nove Europe našli kapitalistički svijet Engleske i SAD-a, kao i povlašteni sloj Sovjetskog Saveza, jer i kapitalizam i komunizam “imaju po jedan povlašteni sloj, koji vlada, i jedan i drugi imaju svoje Židove”. [2]

Hrvatski Narod i odnos prema fašističkoj Kraljevini ItalijiUredi

Ispočetka su ti odnosi bili gotovo idilični, ali nakon potpisivanja Rimskih ugovora 18. maja 1941. i gubitka većeg dijela Dalmacije i Primorja, HN je ispočetka te gubitke prikazivao kao nužno zlo “spasili smo i najveći dio jadranske obale i ostali smo pomorski narod, iako su opasnosti gubitka bile veće” (HN, br. 101, 24. maja 1941.)[3]

HN je loše strane tog ugovora nastojao prikriti pozitivnim vijestima, poput preuzimanja vlasti od talijanske vojske u Makarskoj (HN 23. maja 1941.), i Dubrovniku i okolici (HN 25. maja 1941.) i sličnim velikim uspjesima.[3]Onda je uslijedila čitava lavina tekstova o hrvatstvu Dalmacije, koja se stišala kad je Italija u augustu 1941. proširila svoju vlast i na Drugu zonu (čitavo zaleđe Dalmacije i Primorja). Zatišje je trajalo do zime, a onda je HN obnovio praksu pisanja o hrvatsvu Dalmacije, objavljivanjem teksta dužnosnika Glavnog ustaškog stana, Stanka Drnasa, u povodu godišnjice smrti Splićanina Ante Trumbića. On je napisao “Rodio se na najsvetijoj grudi hrvatske zemlje, u riznici slavnih uspomena, gdje su pohranjene kosti kraljeva, u kraju, koji se nazivao koljevka Hrvata, u kraju u kojem titra duša naše povijesti...” Vijenac procvalih hrvatskih želja, kaže pisac, još nije dovršen, nego tek treba posve procvasti. (HN, br. 276, 18. novembra 1941.)[3]

Novinar R. Horvat je u broju 808, od 15. augusta 1943. otišao korak dalje, pišući da je na taj dan Hrvatski sabor 1861. .”donio rezoluciju kojom je potvrđeno da grad i kotar Rijeka s lukom i Hrvatskim primorjem spadaju u nerazdružive dijelove Trojednice.”.[3] Nakon kapitulacije Italije u septembru 1943. uslijedila je prava lavina protutalijanskih tekstova.

Čitavo to razdoblje od 1941 - 1943, bilo je apsurdno. NDH-a je nastala uz veliku pomoć musolinijeve Italije, ali se u Hrvatskoj širila mržnja prema Italiji, zbog teritorijalnih ustupaka. Talijani su s razlogom Hrvatsku smatrali nelojalnim saveznikom, ne shvaćajući da je upravo talijanska imperijalna politika, uključujući u to i pomoć ustaškom pokretu, bila kriva za krah savezništva.

Hrvatski Narod i odnos prema Trećem reichuUredi

Odnos HN prema Trećem reichu s druge strane, bio je potpuno drugačiji, puno se pazilo da se ničim ne uvrijedi jaki saveznik, tako da je taj odnos bio potpuno marionetski[4] Čak i kad je bilo više nego jasno da je rat izgubljen početkom 1945. HN je nastavio glorificirati njemačku vojsku i njene uspjehe, - ignorirajući pritom puno veće savezničke. To je trajalo sve do sloma, na samom kraju je tadašnji glavni urednik Ivo Bogdan objavio članak Na kraju Drugoga svjetskog rata 6. maja 1945, u HN-u (str. 1-2). U tom tekstu Bogdan je pokušao ustaški pokret prikazati kao jedinog pravog predstavnika hrvatskog naroda, i jedinog koji se može suprostaviti po njemu najvećoj opasnosti za demokratski svijet; Sovjetskom Savezu i Titu. Na kraju članka je pozvao zapadne saveznike da preuzmu ulogu zaštitnika malih nacija (koju je dotad imao Treći rajh) od prijeteće boljševizacije i potpunog istjebljenja. [5]

Hrvatski Narod nakon 1945Uredi

Nakon sloma NDH i bijega u emigraciju 1945., Hrvatski narod je obnovljen u Buenos Airesu 1956., kao glasilo Vrančićeva HOP-a, i izlazio je kao tjednik do 1985. Novina istog imena izlazila je i u Parizu 1960-ih.[6]

BibliografijaUredi

  • Ernest Bauer: “Novinstvo. Razvitak hrvatskog novinstva”, Naša domovina. Knj. I. Nezavisna Država Hrvatska – sv. II. Hrvatska kultura
  • Božidar Novak: Hrvatsko novinarstvo u 20. stoljeću, Zagreb 2005., 264.
  • Petar Požar, Leksikon povijesti novinarstva i publicistike, Split 2001
  • Željko Karaula: Mile Budak i tjednik Hrvatski narod 1939.-1940. godine

IzvoriUredi