Hrabreni-Miloradovići

Hrabreni-Miloradovići su srednjovjekovna feudalna porodica iz župe Dubrava, oblast Huma, Bosna i Hercegovina. Porodica je jedina koja je u Hercegovini ostavila očuvane spomenike iz dva istorijska perioda: srednjeg vijeka i osmanskog doba.

Istorija uredi

Hrabren je bilo stočarsko pleme porijeklom iz Vojvodine odakle su se naselili u okolinu današnjeg Stoca. Bili su pripadnici pravoslavne vjere koji su do XVII vijeka predstavljali dominantno stanovništvo na području Stoca. Jedan izvještaj rimokatoličkih svećenika Benedikta Medvjedića i Dominika Andrijaša - Propagande de Fide iz 1622. u Rim, navodi da su stanovnici oko Stoca gotovo svi pravoslavni hrišćani - Stabintoni Sonit Tutti Scimatici.[1]

Osnivač porodice je Stjepan Miloradović (1390–1470)- Borio se protiv Sandalja Hranića, koji je bio odgovoran za ubistvo kneza Pavla Radenovića. Sinovi kneza Pavla Radenovića, Petar i Radoslav Pavlović tražili su zaštitu od Turaka. Zajedno sa Turcima u jesen 1415. braća Petar i Radoslav Pavlović napali su Sandalja uz pomoć Stjepana Miloradovića, "glave jedne porodice, koja će kasnije postati jedna od najpopularnijih u Hercegovini".[2]

Stjepan se spominje već 1416. godine u jednom dokumentu u vezi sa nekim sukobom sa Dubrovnikom.[3] Imena članova ove čuvene i dugostoljetne hercegovačke porodice zabilježena su u turskim popisnim defterima 1468-1469. i 1477. godine, koji spominju sinove vojvode Stjepana: Petra, Radoja i Vukića, kao turske spahije-timarnike. Vojvoda Petar je tada bio glavar Vlaha u Humu i imao je obavezu da ratuje za Turke kao konjanik-oklopnik. Vjerovatno imao pogodan status, jer mu je od Turaka potvrđeno pravo na zakup lađa od Počitelja do mora.

U jednoj povelji Dubrovačke Republike između 1470. i 1477. godine navodi se kako su Dubrovčani primili za svoga građanina vojvodu Petra Stipanovića-Hrabrenazajedno sa njegovom braćom knezom Vukcem, knezom Pavkom, knezom Stipanom i s knezom Radivojem Popratovićem. Dubrovčani napominju da se vojvoda Petar s braćom zakleo na vjernost Dubrovčanima kao njihov pravi građanin, i to na svetom jevanđelju božijem. Selo Paprati postoji i danas uz nekropolu Radimlju sa zapadne strane, a nekada je pripadalo Miloradovićima, čija se jedna grana nazivala i Papratovićima.

Imali su svoje dvore u Crnićima, u Dubravama, gdje su sada Opijači; neki ogranci ove brojne porodice, stanovali su na Trijebnju, kao i u Žitomisliću. Dobra su im se nalazila u Žitomisliću, u Dračevu, i u Svitavi u Gabeli, kraj Neretve. Pripadala im je i planina Obrljin više Zijemlja, blizu Mostara.

Natpisi na stećcima uredi

O značaju porodice Hrabrena, kao i ostale podatke o njima, daju natpisi sa stećaka u Radimlji, Hodovu i onaj sa kamene stolice u Ošanjićima.

Grob Stjepana Miloradovića, po kojem se u nekim izvorima i literaturi ova grana Miloradovića naziva i Stjepanović-Hrabren, nalazi se u nekropoli na Radimlji, na kojem je uklesan sledeći natpis: „Ase leži Stipan' a činio kami Miogost' kovač“. Ime je isklesano u ikavskom obliku „Stipan“ jer se u srednjem vijeku na teritoriji Miloradovića govorilo ikavskim dijalektom. Vojvoda Stipan je umro između 1470. i 1477. godine. Iz natpisa se vidi da je stanovništvo toga kraja u srednjem vijeku stećke nazivalo „kami“ a da je majstor koji je uklesao natpis po zanimanju bio kovač.

Pod stećkom na kojem je uklesano "ase leži dobri Radoje sin vojevode Stjepana na svojoj baštini na Batnogah. Si bilig postavi na me brat moj vojevoda Petar", svakako leži Radoje Hrabren.

Petar je naslijedio svog oca Stjepana u vršenju vojvodske funkcije. Ovo se saznaje iz natpisa uklesanog na kamenoj stolici pored crkve u Ošanićima: "Ase sto vojevode Stipana Miloradovića a ponovi ga vojevoda Petar sin mu".

O društvenom položaju vlastele iz porodice Miloradović-Hrabren govore i dvije kamene sudačke stolice – svjedočanstva njihovog feudalnog statusa.[1]

Kad su se Turci i Dubrovčani sporazumjeli, Miloradovići su se masovno iselili u Austriju i Rusiju gdje su napredovali u vojnoj službi i za svoje zasluge dobijali titule i privilegije. Jedan dio se naselio na područje Zvornika i Banja Luke.

Zadužbine Miloradovića uredi

  • Crkva sv. Petra i Pavla u Ošanićima. Pred crkvenim vratima je nadgrobna ploča s natpisom vojvode Radosava Hrabrena, sina vojvode Petra, koji je umro 24. aprila 1505. godine, što govori da je vojvoda Radosav ktitor crkve. Po godini smrti se zaključuje i da je crkva podignuta prije 1505. god. Ploča pokazuje i da su Hrrabreni zadržali svoju vojvodsku titulu i pod osmanskom okupacijom, što je u skladu sa politikom osmanlija da daju ili potvrđuju određene povlastice kršćanskom stanovništvu u vrijeme kada njihova osvajanja u Evropi napreduju.
  • Crkva sv. Nikole u Trijebnju. Hram je podignut 1534. godine kao zadužbina vojvode Radoja Hrabrena.
  • Manastir Žitomislić. Jedan od Hrabrena, spahija Milisav, obnovio je manastir Žitomislić 1563.
  • Crkva Preobraženja Hristovog u Klepcima (Čapljina)

Reference uredi

  1. 1,0 1,1 „ХЕРЦЕГОВАЧКИ МИЛОРАДОВИЋИ: Од Стоца до Беча и Петербурга”. slobodnahercegovina.com - 2016.. Pristupljeno 9. 2. 2022. 
  2. „Porodica Miloradović”. www.zapadnisrbi.com. Pristupljeno 9. 2. 2016. 
  3. „MILORADOVIĆI FROM HERZEGOVINA – FROM STOLAC TO VIENNA AND SAINT PETERSBURG”. Plemenito- Digitalni arhiv. Arhivirano iz originala na datum 2022-09-28. Pristupljeno 9. 2. 2022. (en)

Literatura uredi

  • Đorđe Janković, Kasnoantička trikonhalna crkva manastira sv. Apostola Petra i Pavla kod Trebinja, Glasnik srpskog arheološkog društva, Beograd, 2002.
  • Marko Vego, Kulturni karakter nekropole Radimlje kod Stoca, zbornik sa simpozijuma «Srednjovjekovna Bosna i evropska kultura», Izdanje Muzeja grada Zenice III, Zenica 1973, 298