Hrašćinski meteorit
Hrašćanski meteorit je željezni meteorit koji je 26. svibnja 1751. pao kod mjesta Hrašćina (Hrvatsko zagorje).
Tog su dana na polje u selu Domovcu pala su dva meteorita, težine 39,76 i 8,96 kg. Veći se danas čuva u Prirodoslovnom muzeju u Beču. Polirana pločica od tog meteorita (mase svega 0,56 grama) nalazi se i u zagrebačkom prirodoslovnom muzeju. No, Hrašćinjani su dio meteorita raskomadali i prekovali u čavle.
Bio je to prvi ikad dokumentiran pad, popraćen zapisnikom, procesijom akademika u njegovu proučavanju i serijom otkrića koja su izmijenila tadašnju astronomsku znanost.
Taj je pad, kojem je svjedočio velik broj ljudi, nedvojbeno pokazao da "kamenje može padati s neba", iako, istini za volju tih četrdesetak kilograma svemirskog materijala i nije bio kamen već isprepletena struktura velikih kristala čistog željeza i nikla, tad nazvana "Agramit" u čast gradu Zagrebu.
Temeljem protokola biskupa baruna [1][2] Franje Klobušickog[3] i činjenica da su ti svježe pali meteoritit bili rastopljene metalne kore, Ernst Chladni je 1794. predložio zamisao da su meteoriti podrijetlom iz vanjskog svemira.[4]
Ispravu o padu meteorita kod Hrašćine sastavio je generalni vikar Zagrebačke biskupije Vuk Kukuljević 6. kolovoza 1751. godine. Taj prvi dokument uopće o saslušanju očevidaca o padu meteorita na zemlju, sačinjen u vrijeme kad se nijekala bilo kakva mogućnost za takvu pojavu, čuva se u knjižnici bečkoga Prirodoslovnog muzeja. Zabilježeno je da se oko 18 sati na nebu u smjeru prema istoku pojavila vatrena kugla koja se, uz tutnjavu nalik topovskoj, rasprsnula u dva komada praćena gorućim tragom, a pri padu na zemlju, tutnjava je bila još jača. Komad meteorita Hrašćinjani su odnijeli u župni dvor, a vijest je došla i do zagrebačkog biskupa koji je poslao kanonike da preslušaju svjedoke. Od zapisa o željeznom hrašćinskom meteoritu, pa do sljedećeg - o meteoritu pronađenom kod Barbotana u Francuskoj - prošlo je gotovo 40 godina. [5]
Nakon tog pada, muzeji, kraljevi skupljači i Vatikan kreću u skupljanje "svemirskog kamenja", meteorita, pa stoga ovaj pad meteorita ima veliku važnost za znanost.
Widmanstättenove figure uredi
Widmanstättenove figure su posebne linije koje se javljaju kod kristala u legurama željeza i nikla, a mogu se naći u metalnim meteoritima i zato su osnova za razlikovanje izvanzemaljskoga od zemaljskog željeza.
Ravnatelj tvornice porculana u Beču, Alois von Beckh Widmanstätten obavio je ispitivanje hrašćanskog meteorita, tako što je izbrusio i polirao jednu pločicu meteorita i podvrgao je visokoj temperaturi. Tada su nastale pravilne, Widmannstaettenove linije, koje su od tada osnova za razlikovanje izvanzemaljskoga od zemaljskog željeza.
Hrašćanski meteorit pomogao je da se razriješe neke znanstvene dvojbe. Englez B. Thompson 1804., na tzv. Pallasovu meteornom željezu proučavao je skupine usporednih linija koje se međusobno pravilno križaju. To zagonetno željezo bio je pronašao potkivač Medvedev 1749. u Sibiru (Krasnojarsk). Da je to meteorit zaključio je nakon vrlo pomnog proučavanja Ernst Chladni. No pad tog meteorita nitko nije vidio. Sad je, međutim, Alois von Beckh Widmanstätten 1808. iste takve figure otkrio i na hrašćinskom meteoritu. Kako je njegov pad "s neba" bio je neprijeporan, posredno je dokazao također da je Pallasovo željezo zaista meteorit. Tako je Hrašćinski meteorit upisan u svjetske kataloge i baze podataka kao prvi meteorit čiji je pad detaljno i službeno zapisan. [6]
Izvori uredi
- ↑ Hrvatska provincija uršulinki rimske unije
- ↑ (Croatian) Veritas - Samostan sestara uršulinki u Varaždinu
- ↑ Vlatka Vukelić: Povijest sustavnih arheoloških istraživanja u Sisku od 16. stoljeća do 1941. godine, doktorski rad, Zagreb, 2011.
- ↑ Chladni, Ernst, Über den Ursprung der von Pallas gefundenen und anderer ihr ähnlicher Eisenmassen und über einige damit in Verbindung stehende Naturerscheinungen (O podrijetlu željenih masa koje je pronašao Pallas i nih sličnih te o još nekim prirodnim fenomenima u svezi s time)
- ↑ [1] "Meteoritsko slavlje u Hrašćini počinje 20. svibnja", metro-portal.hr, 2011.
- ↑ [2] "Hrašćanski meteorit", public.carnet.hr, 2011.
