HonestReporting
HonestReporting (sh. iskreno izvještavanje) je proizraelska lobistička organizacija[1][2][3][4][5] sa sjedištem u Izraelu i Sjedinjenim Državama.[3] Glavni uredi joj se nalaze u Jeruzalemu[6] i New Yorku,[1][6] a sporedni u Londonu i Torontu.[1] HonestReporting također ima podružnice u Australiji, Brazilu i drugim zemljama španskog, ruskog i italijanskog govornog područja.[6] Organizacija je utemeljena 2000.[1][2] od strane petorice britanskih studenata i godinu kasnije preuzeo ju je jeruzalemski fond Aiš HaTore.[2] Osnivač HonestReportinga je Ephraim Shore,[4][7] a ostali istaknuti članovi su njegov brat blizanac Raphael Shore,[4][7] glavni urednik Shraga Simmons,[6] glavni rukovoditelj Simon Plosker (od 2005) i producent specijalnih projekata Yarden Frankl.[8]
| HonestReporting | |
|---|---|
| Osnivanje | 2000. |
| Tip | lobi, grupa za pritisak |
| Svrha | "Osiguranje poštenog i točnog predstavljanja Izraela u medijima, otkrivanje slučajeva pristranosti, promicanje ravnoteže i angažman na obrazovanju i akcijama" |
| Sjedište |  Jeruzalem, Izrael New York, SAD |
| Regija djelovanja | zapadni svijet |
| Osnivač | Ephraim Shore |
| Čelnici | Ephraim Shore Raphael Shore Shraga Simmons Simon Plosker Yarden Frankl |
| Matična organizacija | Aiš HaTora |
| Website | |
Kao službenu misiju organizacija navodi "Osiguranje poštenog i točnog predstavljanja Izraela u medijima, otkrivanje slučajeva pristranosti, promicanje ravnoteže i angažman na obrazovanju i akcijama".[2][3][4][6][7] Drugim riječima, HonestReporting pomno prati globalne medije i na svom web-sajtu ističe sve ono što smatra anti-izraelskim i propalestinskim, te poduzima akcije protiv istih.[1][2][4][6] Medijski analitičari kritiziraju je kao provladinu propagandnu organizaciju i grupu za pritisak[1][2][3][4][5][6] kojoj su tvrdnje o "iskrenosti i nepristranosti" samo krinka.[4] Kao slične organizacije navode se još MEMRI,[1][5] PMW, GIYUS i BICOM.[5]
Najpoznatija kampanja HonestReportinga bila je usmjerena protiv televizijske mreže CNN.[1][3][6] Poticaj na akciju bila je izjava njenog vlasnika Teda Turnera da su "i Palestinci i Izraelci krivi za terorizam", izrečena u junu 2002. tokom trajanja Druge intifade.[6] Ubrzo nakon toga aktivisti HonestReportinga zasuli su adrese glavnih CNN-ovih novinara sa 6000 e-mailova dnevno i time efektivno paralizirali interni komunikacijski sistem.[1][3][6] Istovremeno, izraelska radiodifuzna kompanija zaprijetila je da će obustaviti svako emitiranje CNN-a i na njegovo mjesto postaviti rivalni Fox News.[6] Posljedice svega ovog bile su da je CNN-ov izvršni urednik Eason Jordan poslan u Izrael na konzultacije, nakon čega je proveo preslagivanje kadrova i upozorio novinare da ne "izjednačavaju teroriste i njihove žrtve".[6] Također, u Izrael je poslan i Wolf Blitzer da napravi seriju reportaža o izraelskim žrtvama.[6]
Godine 2003. pokrenuta je nova kampanja pritiska i to protiv ruskog St. Petersburg Timesa i drugih medija, pozivajući ih da palestinske paravojne formacije počnu nazivati "terorističkim grupama".[2] Osim novina i medija, HonestReporting se istovremeno okomio i na univerzitetske časopise za koje je 2002. utemeljen ogranak Campus Watch,[6] pod vodstvom Daniela Pipesa. U oktobru 2004. na meti im se našao britanski naučni časopis British Medical Journal (BMJ) zbog članka u kojem Derek Summerfield kritizira medicinski neetičke postupke izraelske vojske u Gazi.[3] Inicijativom HonestReportinga, na e-mail adrese autora članka i glavnog urednika Kamrana Abbasija poslano je 550 odnosno 1000 poruka, uglavnom uvredljivog i prijetećeg sadržaja.[3]
Shraga Simmons, glavni urednik HonestReportinga, u junu 2005. strancima je organizirao putovanja i sastanke s izraelskim vladinim dužnosnicima, oružanim snagama i medijima, sve s ciljem da ih inspirira na proizraelski aktivizam.[6] Prema riječima Simmonsa, cilj programa bio je ustroj 120.000 aktivista koji će djelovati kao neslužbeni ambasadori i braniti Izrael diljem svijeta.[6] HonestReporting istaknuo se i u neocionističkom angažmanu, protiveći se rješenju dvije države (Izrael i Palestina).[7] U augustu 2005. kada je došlo do izraelskog povlačenja iz Gaze, HonestReporting obrušio se na strane novinare koji su kritizirali nezadovoljne naseljenike i Ariela Šarona.[6] Također, u aprilu 2012. prijetio je tužbom PCC-u i The Guardianu jer su u novinskom članku napisali da je izraelski glavni grad Tel Aviv, a ne Jeruzalem.[8]
HonestReporting je sudjelovao i na produkciji filmova, među kojima se ističe anti-islamski propagandni film Opsesija: Rat radikalnog islama protiv Zapada (2005).[4][7] Suradnja je bila javno obznanjena na njihovom web-sajtu gdje je stajalo "ponosni smo kao marketinški partner produkcije ovog nagrađenog dokumentarca", što je prenio i izraelski list Haaretz.[4] Međutim, nakon što je Shore uvidio da informacija može imati negativne posljedice po kredibilitet organizacije, uklonio je objavu s interneta i pokušao zataškati povezanost.[4] HonestReporting ostvario je i druge vidove suradnje s Clarion Fundom (glavnom produkcijskom kućom), uglavnom raspačavajući razne materijale izraelske vlade po medijima[4] i na društvenim mrežama.[8] Jednim od glavnih sponzora HonestReportinga navodi se zaklada Fairbrook koju vode jevrejski desničari Aubrey Chernick i njegova žena Joyce.[7] Između 2004. i 2009. godine, Fairbrook je na HonestReportingu i matičnoj Aiš HaTori donirao 100.000 USD.[7]
Povezano uredi
Izvori uredi
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 1,8 (en) Davies, Nick (2008). Flat Earth News: An Award-winning Reporter Exposes Falsehood, Distortion and Propaganda in the Global Media. London: Chatto & Windus. str. 123-124. ISBN 9780701181451. OCLC 176826415.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 2,6 (en) Barnett, Brooke; Reynolds, Amy (2009). Terrorism and the Press: An Uneasy Relationship. Mediating American History. 3. New York: Peter Lang. str. 22. i 42-43. ISBN 9780820495163. OCLC 237402533.
- ↑ 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 3,5 3,6 3,7 (en) Sabbagh, Karl (28. 2. 2009). Perils of criticising Israel. British Medical Journal (BMJ). 338 (7693). London: BMJ Group; British Medical Association (BMA). str. 509-511. ISSN 0959-8138. OCLC 5553423155.
- ↑ 4,00 4,01 4,02 4,03 4,04 4,05 4,06 4,07 4,08 4,09 4,10 (en) Safi, Omid (2011). „2. Who Put Hate in My Sunday Paper?: Uncovering the Israeli-Republican-Evangelical Networks behind the “Obsession” DVD”. u: Aslan, Reza; Tapper, Aaron J. Hahn. Muslims and Jews in America: Commonalities, Contentions, and Complexities. New York: Palgrave Macmillan. str. 20-22. DOI:10.1007/978-0-230-11904-8_3. ISBN 9780230108615. OCLC 664352361.
- ↑ 5,0 5,1 5,2 5,3 (en) Soules, Marshall (2015). Media, Persuasion and Propaganda. Media Topics. Edinburgh: Edinburgh University Press. ISBN 9780748644162. OCLC 898316003.
- ↑ 6,00 6,01 6,02 6,03 6,04 6,05 6,06 6,07 6,08 6,09 6,10 6,11 6,12 6,13 6,14 6,15 6,16 (en) Evensen, Bruce J. (2007). „1. Reporting the Israeli-Palestinian Conflict: A Personal View”. u: Sloan, W. David; Mackay, Jenn Burleson. Media Bias: Finding It, Fixing It. Jefferson, North Carolina: McFarland & Company. str. 15-21. ISBN 9780786430420. OCLC 76901838.
- ↑ 7,0 7,1 7,2 7,3 7,4 7,5 7,6 (en) Lean, Nathan (2012). The Islamophobia Industry: How the Right Manufactures Fear of Muslims. London; New York: Pluto Press; Palgrave Macmillan. str. 128. i 134-135. ISBN 9780745332536. OCLC 809781135.
- ↑ 8,0 8,1 8,2 (en) Schleifer, Ron; Snapper, Jessica (2015). Advocating Propaganda – Viewpoints from Israel: Social Media, Public Diplomacy, Foreign Affairs, Military Psychology, and Religious Persuasion. Chicago: Sussex Academic Press. str. 7, 30, 42, 126. i 174. ISBN 9781845196721. OCLC 882464478.