Historija SAD (1849–1865)

(Preusmjereno sa stranice Historija SAD (1849-1865))
 Historija Sjedinjenih Američkih Država p  r  u 
Kronologija:          Teme:
Pred-kolonijalni period
Kolonijalni period
1776 do 1789
1789 do 1849
1849 do 1865
1865 do 1918
1918 do 1945
1945 do 1964
1964 do 1980
1980 do 1988
1988 do danas
  Diplomatska historija
Kontinentalna ekspanzija
Prekomorska ekspanzija
Vojna historija
Industrijska historija
Ekonomska historija
Kulturna historija
Historija Juga
 

Nakon pobjede u ratu sa Meksikom, SAD su došle do obale Pacifika, te se više nisu mogle širiti, pa se počelo postavljati pitanje ekonomskog i političkog preuređenja SAD.

To se prvenstveno odnosilo na sve veći jaz između država poljoprivrednog Juga - koji je ekonomiju temeljio na izvozu pamuka i drugih sirovina u Evropu, te kome su odgovarale slobodna trgovina i niske carine - i država industrijskog Sjevera kome su odgovarale visoke carine i protekcionizam. Sukob je dobio i ideološku dimenziju, s obzirom da su na Jugu većinu radne snage činili robovi.

Prvih decenija postojanja SAD su robovlasničke donminirale nad slobodnim državama, ali je razvoj industrije kao i sve veći broj doseljenika doveo do nesrazmjera između ekonomske i demografske nadmoći Sjevera i političke moći Juga. Tinjajući sporovi su se rješavali kroz niz kompromisa, kojima je cilj bio uspostaviti političku ravnotežu između Sjevera i Juga.

Južnjački političari su se nadali kako će se na novim teritorijama Zapada proširiti robovlasništvo, odnosno da će se tamo stvoriti nove robovlasničke države. Međutim, većina doseljenika su bili mali siromašni farmeri kojima nisu odgovarali veliki robovlasnički latifundiji, a robovlasništvu se iz ideoloških razloga počeo suprostavljati na Sjeveru sve jači abolicionistički pokret.

Spor je s vremenom toliko dobio na intenzitetu da je na zapadnim područjima, pogotovo nakon izglasavanja kontroverznog Zakona o Kansasu i Nebraski došlo do oružanih sukoba između pristaša i protivnika ropstva. Na Jugu se, pak, širilo mišljenje da ukoliko dominacija robovlasničkih država više nije moguća unutar SAD, valja provesti otcjepljenje.

Kada su se nezadovoljni sjevernjaci konačno ujedinili pod novom Republikanskom strankom, njihov kandidat Abraham Lincoln je 1860. pobijedio na predsjedničkim izborima. Na to je Južna Karolina reagirala proglašenjem nezavisnosti, u čemu ju je slijedilo još nekoliko južnih država koje su se početkom 1861. ujedinile u Konfederaciju američkih država.

Federalna vlada je odbila priznati secesiju te su na teritoriju južnih država ostale vojne instalacije, uključujući tvrđavu Fort Sumter. Napad južnjačke milicije na nju je dao povod za početak oružanog sukoba poznatog kao američki građanski rat.

Nade obje strane da će ga brzo riješiti u svoju korist su se rasplinule. Iako je Jug na početku bilježio uspjehe, njima nije mogao kompenzirati brojčanu i - što je još važnije - industrijsku premoć Sjevera. Nade Konfederacije da će je pomoći ili na njenoj strani oružano intervenirati Britanija i Francuska su se rasplinule kada je 1862. Lincoln posebnom proklamacijom službeno ukinuo ropstvo pretvorivši ustavni spor u rat za oslobođenje robova te tako stavivši na svoju stranu javnost potencijalnih južnjačkih saveznika. Nakon što je Jug doživio niz velikih poraza 1863. godine, teritorija pod njegovom kontrolom se počinjala smanjivati da bi u proljeće 1865. Konfederacija de facto prestala postojati padom Richmonda i predajom vojske pod generalom Leejem.

Građanski rat je ne samo konačno riješio pitanje ropstva, nego i nadmoći federalne nad vlašću pojedinih država, kao i stvorio moderni nacionalni identitet Amerikanaca i mnoge suvremene državne institucije. Zbog toga mnogi historičari taj period nazivaju Drugom američkom revolucijom.

Vanjske veze uredi